Ako je suditi samo prema glasovima Liderovih čitatelja onda gotovo nitko u Hrvatskoj ne smatra da koalicija na vlasti vlada javnim medijskim servisom u maniri nedemokratskih režima ili pak da su smjene na HTV-u bile nepotrebne, a optužbe neutemeljene.
Kako znamo da nije tako, budući da je ta tema iznjedrila mnoge rasprave, svađe i bila katalizator za još jednu u nizu podjelu hrvatskog društva, jasno je kao dan da je glasačka mašinerija Domoljubne koalicije i ovaj puta odlično obavila posao. Ovo je već četvrti Fight club zaredom gdje jedna strana odnosi pobjedu sa gotovo sto postotnom prednošću, te se tako stvara dojam kao da u Hrvatskoj vlada jednoumlje, što je daleko od istine.
Devedeset i devet posto glasača ili 7,125 glasova podržalo je tezu saborske zastupnice Mosta Ljubice Ambrušec koja je izjavila kako je "HRT bilo nužno osloboditi od politike i vratiti promociji čuvanja javnog dobra i nacionalnih interesa, a to se moglo samo smjenom na čelu te kuće. Sukob interesa, netransparentnost, bahatost i neprofesionalnost karakteristike su Radmanove ere. U tu medijsku kuću još ranije je trebalo poslati financijsku inspekciju i napraviti reviziju poslovanja te uz glavnog ravnatelja smijeniti i urednike koje je Radman postavio".
Njen protivnik u našem Fight clubu predsjednik HND Saša Leković skupio je tek 94 glasa. Valja naglasiti kako je od početka Fighta cluba s ovom temom smijenjen i Dean Šoša, arhitekt ponajboljeg programa među svim kanalima javnih televizija u Europi, a kojeg je na čelu HTV3 zamijenio Krešimir Čokolić, autor nekoliko dokumentaraca o Franji Tuđmanu, te par emisija koji se bave hrvatskom kulturnom baštinom.