U nedjelju navečer u Londonu je pao zastor na 30. Olimpijske igre - najuspješnije u povijesti samostalne Hrvatske. Tri najsjajnija odličja uz srebro i dvije bronce doveli su Hrvatsku na 26. mjesto po uspješnosti.
Usprkos malim ulaganjima u sport Hrvati su još jednom dokazali teoriju o sportskoj naciji. Na natjecanju gdje mali sportovi postaju veliki ‘Lijepu našu‘ protivnici hrvatskih sportaša morali su slušati u vaterpolskoj areni, na olimpijskom stadionu i u kraljevskim barakama. Imena vaterpolista, Sandre Perković i Giovannija Crnogorza zauvijek će ostati upisana zlatnim slovima u sportskoj povijesti.
Upravo te tri priče oslikavaju na najbolji način olimpijski duh. Vaterpolisti su prva hrvatska reprezentacija koja ima sve titule od europskih, svjetskih do olimpijskog zlata. Izbornik Ratko Rudić može se pohvaliti četvrtom zlatnom medaljom s trećom različitom reprezentacijom. Vaterpolski ‘Dream team‘ osvojio je predzadnju zlatnu medalju koja se dijelila u Londonu. Vatepolisti su pokazali da se trud i odricanje isplati. To dovodi do druge zlatne olimpijske priče.
Prije nešto više od godinu dana Sandra Perković je bila u suzama, skoro izopčena iz društva zbog pozitivnog doping nalaza. Šest mjeseci bila je bez natjecanja, bez prilike da radi ono u čemu je najbolja. Trener Ivan Ivančić i ona kovali su ovo zlato u osami daleko od svih. U sportu gdje je najbitnija ‘glava‘ Sandra ju je pokazala. Krik oduševljenja pronio se nakon trećeg zlatnog hica, te su dugotrajne muke došle na naplatu. Uz suze radosnice i hrvatsku trobojnicu Sandra je mogla napokon te subotnje večeri u Londonu ostaviti iza sebe tu muku i staviti oko vrata zlatnu medalju.
Treća zlatna priča također je posebna. Konobar po struci Giovanni Crnogoraz upucao je zlatnog glinenog goluba, a ujedno i 20. hrvatsku medalju na ljetnim Igrama. Dvodnevno natjecanje iscrpljujuće je, a koliko smirenost i preciznost mora biti najbolje oslikava činjenica da je od 150 meta koje dolaze iz tri smjera brzinom većom od 100 kilometara na sat promašio samo četiri. A u to je uključeno dodatno raspucavanje. Tezi s početka teksta da mali sportovi postaju veliki samo za vrijeme Igara najbolje je osjetio Giovanni na svojoj koži. Olimpijski pobjednik nakon dočeka vratio se u rutinu konobarskog posla.
Ne smijemo zaboraviti i ostale naše medalje - srebrnu četverca na pariće, te brončane rukometaša i Lucije Zaninović. Naravno, ne smijemo zaboraviti i ostale sportaše koji su nastupali. Neke su do medalja dijelili milimetri, koš ili gol , a neki su jednostavno došli učiti i skupljati iskustvo. No svi oni napravili su veliku promociju za Hrvatsku.
Na najvećem sportskom natjecanju Hrvati su dobivali medijski prostor u preko 200 zemalja svijeta. Za jednu zemlju koja živi od turizma svaka promocija je fenomenalna, a u trenucima krize ministar financija Slavko Linić morat će pronaći nešto više od 3 milijuna kuna za nagrade dobitnika.
U ukupnom poretku 26. mjesto djeluje impresivno kada se zna da su iza Hrvatske ostale velesile kao što su Grčka, Danska, Indija, te još mnoge zemlje koje su bogatije, veće i s mnogo većim ulaganjima u sport. Ove Olimpijske igre možda Londonu neće donijeti trenutno zaradu, već možda čak i gubitak. Ali Londonu ostaje moderna infrastruktura, novi stadioni, novo uređeni kvart.
30. Olimpijske igre ostat će upamćene po tome da su prvi put sve države imale muške i ženske predstavnike, te da su svi sportovi imali obje kategorije. Što se sportskih dostignuća teško se odlučiti za najboljeg. Netko će reći da je to Michael Phelps koji je osvojio rekordnu 22. olimpijsku medalju, netko da je to Usain Bolt s obranjenom trostrukom krunom. Možda će netko izdvojiti Dream team, možda fenomenalne domaće britanske sportaše. Svjetski rekordi su rušeni, a u 17 dana ispričane su mnoge priče neke lijepe, neke sretne, a poneke i tužne.
Igre koje su koštale nešto više od 10 milijardi funti opravdale su očekivanje od prvih taktova fenomenalnog otvaranja preko sportskih natjecanja do samog zatvaranja. Olimpijski plamen je ugašen, zastava je predana gradonačelniku Rio de Janeira, a običnim navijačima sada slijedi povratak u realnost gdje se neće slaviti medalje nego isplaćene plaće. Dosta je bilo kruha i igara, sada treba prionuti poslu u najtežoj disciplini- borba protiv krize.