Strašno je kad čovjek tek u 57. godini sazna da je sve dosad živio u velikoj zabludi. A na pogrešno stajalište i pogrešne životne odluke poticali su ga svi – od roditelja, bliže i dalje rodbine, prijatelja, medija, do državnih i stranačkih dužnosnika i cijelog društva. Što je još gore, ta se zabluda širi poput pošasti s koljena na koljeno. Desetljećima su nam tupili da smo previše neuki, da trebamo više visokoobrazovanih koji nas jedini mogu povući u bolje sutra. To je do ovog utorka (bila) jedna od rijetkih mantri zajedničkih i socijalizmu i kapitalizmu. A onda nam je ministrica rada Nada Šikić otvorila oči: ‘Mi u ovom trenutku stimuliramo u Hrvatskoj visoko obrazovanje, iako znamo da nositelj razvoja nije visoko obrazovanje. Ta količina visokoobrazovanih ljudi u Hrvatskoj i igdje u svijetu nije potrebna.’ Pa jasno, tek sad mi je sinulo! Tako me nije uspio uvjeriti ni Stipe Šuvar gurnuvši me u ‘usmjereno obrazovanje’.
Što će nam uopće profesori, liječnici i ostala visokoobrazovana bratija, kad nositelji razvoja mogu biti i pastiri, čistači, stolari ili bravari? Uostalom, jedan je bravar bio nositelj razvoja našeg naroda (i svih naroda i narodnosti) punih 35 godina, pa što nam je falilo (osim možda malo demokracije, kave, goriva, WC papira…). S visokoobrazovanima samo problemi. Prvo se dugo školuju, što je skupo i za državu i za njihove obitelji. Pa tako stignu postati intelektualci i počnu misliti svojom glavom. Prava je šteta što je ministrica Šikić na odlasku, pa neće stići skresati bezobrazno previsok postotak visokoobrazovanih na razumnu razvojnu mjeru. Zamislite, sad skoro svaki treći stanovnik Hrvatske u dobi 30-34 godine ima fakultet – čak 30,9 posto! Iza nas su sve europske ekonomske velesile poput Češke, Slovačke, Malte, Rumunjske i Italije. Istina, ostatak Europe još životari u fakultetskoj dekadenciji, ali shvatit će i oni kad poruka nade Nade Šikić obiđe EU.