Kad jedan zakon u Hrvatskoj ima 464 članka, svakomu je jasno o kakvom je zakonu riječ – golemom, detaljnom i teškom (primjerice, Kazneni zakon ima oko 380 članaka).
Riječ je o novom Zakonu o osiguranju koji je djelomično stupio na snagu 1. travnja, dio će zaživjeti 1. srpnja, a potpuno će biti na snazi 1. siječnja iduće godine. Javna rasprava trajala je desetak dana, od 20. siječnja, nakon čega su ‘popeglane‘ problematične stavke i Zakon je donesen.
Zbog ‘Solventnosti‘
Ministarstvo financija, koje je izradilo Nacrt zakona, pri pozivu za javnu raspravu istaknulo je da treba uspostaviti novi sustav poslovanja i nadzora nad društvima za reosiguranje u skladu s europskim smjernicama poznatijima kao ‘Solventnost II‘.
– Solventnost II‘ dugoročni je projekt u Europskoj uniji pokrenut prije više od deset godina radi revidiranja dosadašnjih kapitalnih zahtjeva, odnosno riječ je o zamjeni sustava adekvatnosti kapitala i granice solventnosti zasnovanoga na pravilima i mjerama koje uređuju granicu solventnosti koju moraju ispuniti društva za reosiguranje i osiguranje tako da se u obzir uzima samo osigurateljski rizik na načelu indeksa premije i štete.
Stoga se novim zakonom željelo postaviti nova, čvršća pravila i zahtjeve za adekvatnost kapitala, uvesti promjene u upravljanju rizicima, unaprijediti pravila za vrednovanje imovine i obveza (što uključuje i tehničke pričuve), uvesti nadzor utemeljen na rizicima te predvidjeti sankcije za loše upravljanje rizicima, uvesti nov način izvještavanja i objave, što će na kraju poboljšati zaštitu osiguranika, odnosno korisnika.
Prepoznavanje i upravljanje
Članice strukovnih udruga Hrvatske gospodarske komore, Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize aktivno su sudjelovale u izradi novog Zakona o osiguranju. Razlog za donošenje novog Zakona o osiguranju jest primjena takozvanog Omnibusa II. Države članice morale su je prenijeti u nacionalna zakonodavstva do 31. ožujka 2015. – poručuju iz Hrvatske gospodarske komore (HGK).
Ističu kako Zakon ima ukupno 464 članka, a novosti zahtijevaju sustavnu analizu na svim razinama. Zakon o osiguranju koji je na snazi ima tristo članaka.
Glavne novosti Zakona, navode u HGK, odnose se na višu razinu zaštite potrošača, izračun adekvatnosti kapitala uzimajući u obzir rizičnost društva, veću transparentnost u poslovanju te novi način izvještavanja. ‘Sve je to radi promicanja i očuvanja stabilnosti financijskog sustava i nadzora zakonitosti poslovanja. Provedba nadzora temeljit će se na rizicima uz sankcije za loše upravljanje rizicima. Svi rizici u poslovanju društva trebali bi biti kvalitativno i kvantitativno prepoznati i upravljani, a izloženost i upravljanje rizicima društva odredilo bi potrebnu razinu kapitala – adekvatnost kapitala. Pri kvalitativnoj procjeni rizika riječ je o procjeni područja aktivnosti i učinkovitosti sustava upravljanja na temelju procjena ovlaštenih osoba (uprava i nositelji ključnih funkcija, direktori, voditelji). Kvantitativna procjena podrazumijeva izračun pokazatelja – općih pokazatelja, pokazatelja solventnosti, likvidnosti, učinkovitosti, profitabilnosti i drugih‘, napominju iz HGK.
Dodatni troškovi
Pri donošenju zakona Ministarstvo financija imalo je četiri mogućnosti, od kojih je samo jedna dolazila u obzir – donijeti novi zakon i uskladiti se sa smjernicama EU. Prema toj mogućnosti, društva za reosiguranje i osiguranje trebat će dodatne ljude radi pripreme za primjenu novih pravila. Trebat će proširiti i dopuniti baze podataka, unaprijediti informatičku potporu te upravljanje podacima.
‘Riječ je o troškovima uvođenja novog informacijskog sustava koji bi podržavao novi sustav izvještavanja na temelju mnogo veće količine podataka, ali i formata izvještavanja, troškovima izmjene softvera ili uvođenja potencijalnog novog, ponajprije vezano uz izračun iznosa kapitalnih zahtjeva, troškovima moguće dokapitalizacije društava, uvođenja ključnih funkcija te ostalim troškovima mogućeg povećanja zaposlenika koji bi radili na zahtjevima povezanima s novim regulatornim sustavom, poput izrade procjene vlastitih rizika i solventnosti, politike i procedura, troškova izmjene i uvođenja moguće organizacijske strukture i slično‘, stoji u objašnjenju Ministarstva financija.
Rok za provjeru
Nadalje, postoji mogućnost povećanja kapitalnih zahtjeva od nekoliko milijardi kuna u slučaju primjene odredbi Prijedloga teksta provedbenog domumenta za smjernicu ‘Solventnost II‘ nakon prijelaznog razdoblja, a koji se odnosi na izračun potrebnoga solventnog kapitala u dijelu rizika raspona i rizika koncentracije za vrijednosne papire Republike Hrvatske u valutnoj klauzuli.
– Taj trošak, međutim, ne odnosi se na datum primjene novoga Zakona o osiguranju, već bi vrijedio od trenutka isteka prijelaznog razdoblja, odnosno nakon 31. prosinca 2018., i ovisan je o budućoj strukturi ulaganja. Važno je istaknuti da je u skladu s Prijedlogom teksta provedbenog dokumenta za smjernicu ‘Solventnost II‘ provjera metoda i parametara moguća u sljedećih pet godina, a na čemu bi Hrvatska trebala inzistirati. Također je važno napomenuti da društva za osiguranje na kraju 2013. imaju uloženo 9,7 milijardi kuna u obveznice s valutnom klauzulom (34 posto ukupnih ulaganja društva, nap. a.), od čega društva koja obavljaju poslove životnih osiguranja imaju uloženo 8,7 milijardi kuna (59 posto svojih ulaganja) – objasnilo je Ministarstvo.
Više na tehničkome
‘Najvažnija izmjena u novom Zakonu o osiguranju odnosi se na uvjete za posrednike u osiguranju i reosiguranju. Naime, omogućeno im je obavljanje poslova posredovanja ako imaju trogodišnje iskustvo u poslovima osiguranja i reosiguranja te najmanje 180 ECTS bodova, a ne kao do sada samo osobe koje su završetkom obrazovanja stekle tristo ECTS bodova. Drugim riječima, prema starome zakonu posrednici u osiguranju i reosiguranju morali su, uz druge uvjete, imati isključivo visoku stručnu spremu bez obzira na staž.
U novome zakonu ostala je odredba kojom je propisano da posrednik ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studiji ili stručni studij i specijalistički diplomski stručni studij čijim je završetkom stekla najmanje tristo ECTS bodova, ali tada se traži najmanje jednogodišnje iskustvo u poslovima osiguranja, reosiguranja, zastupanja ili posredovanja‘, objašnjavaju u Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Novost u zastupanju u osiguranju jest i da će zastupnici u stanicama za tehnički pregled moći obavljati i sljedeće vrste osiguranja: osiguranje od nezgode, osiguranje cestovnih vozila, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, osiguranje troškova pravne zaštite, osiguranje pomoći/asistencija.
– Do sada su obavljali samo osiguranje od nezgode i osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila – ističu u Gospodarskoj komori.
Dakle, novim zakonom kupci polica osiguranja imat će više informacija i kvalitetniju uslugu, a osiguravatelji će se morati više potruditi i još više raditi kako bi zaštitili i sebe i klijente.