Otvaranjem teme o ponovnom uvođenju vojnog roka kao da se otvorila još jedna Pandorina kutija u medijskom prostoru. Naravno, krenule su salve komentara, neki su pozitivni, neki apsolutno negativni. Mediji se s nekim političkim izjavama izruguju, čak i s pravom. Jer kako drugačije komentirati izjave poput onih da „svi mladići iz cijele Hrvatske u jednoj obuci upoznaju i prepoznaju kao svoji, da nema antagonizama Sjevera i Juga, da onaj iz Istre zna da ima brata u Slavoniji“ ili one poput izjava da ćemo „dobiti čvrste, stabilne muškarce“. Vojska je ozbiljna „stvar“ i tako se treba i odnositi.
U vrijeme ukidanja vojnog roka, na upućenih 25.000 poziva za služenje, odazvalo se jedva 2.500 ročnika, što je bio jasan dokaz interesa. Kriza i velika nezaposlenost ipak je potaknula veći interes za ulaženjem u vojni sustav. No u cijeloj toj priči, a bez obzira na vlastite argumente, nitko nije sproveo analizu sustava niti je napravio bilokakvu projekciju za budućnost. Činjenica jest da je svijet, pogotovo ova regija, sve nesigurnije mjesto, a izbjeglička kriza samo je uzrokovala novu nelagodu. Iako izbjeglička kriza nije vojno pitanje.
- Nemamo izbora, moramo imati vojsku. uvođenje vojnog roka je dio strukturiranja Hrvatske kao države i bez toga smo osuđeni na još brže nestajanje – kaže Pavle Kalinić, pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba
S druge strane, Željka Antunović bivša ministrica obrane, tvrdi:
- Ova inicijativa je legitimna, ali nije realna. Unazad 10 godina, oko pitanja vojske politka je postigla kakav takav konsenzus. Pitanje uvođenja vojnog roka nije pitanje emocije, nego obrambeno pitanje.
Što su sve rekli sudionici našeg Fight cluba možete pročitati OVDJE, kao i dati svoj glas u prilog ili protiv služenka vojnog roka u Hrvatskoj.