Kina trenutačno emitira više plinova koji stvaraju efekt staklenika nego SAD i Europska unija zajedno, a po prvi put emitira više štetnih plinova po glavi stanovnika nego EU.
To su činjenice kojima se barata uoči svjetskog klimatskog summita u New Yorku, gdje će svjetski lideri pokušati pritisnuti Kinu da obuzda emisiju. Prošlog su tjedna aktivisti održali preko dvije tisuće prosvjeda na kojima su prozivali zemlje kao što je Kina.
Međutim, Kina je već poradila na reduciranju efekta staklenika. Prošle je godine emisija zabilježila rast od 2,3 posto (39 milijardi tona), što je manje od 2,5 posto, koliko je iznosio rast u proteklom desetljeću. Taj je blagi pad prouzrokovan usporenim rastom Kine, ali ono što se u zadnje vrijeme naziva ‘ratom protiv zagađenja‘ moglo bi dovesti do stvarnih promjena.
Rastući gnjev javnosti zbog zagađenja zraka i vode u Kini, kao i novi zakon o okolišu koji se fokusira na obnovljive izvore energije, znak je da su kineske vlasti odlučne u borbi protiv emisije ugljika.
- Postoji imperativ za rješavanje problema zagađenja okoliša. Ljudi to više ne mogu trpjeti. – izjavio je prošlog tjedna analitičar Charles Yonts.
Novi kineski zakon o okolišu, predstavljen u travnju, nije rađen pro forme – zaista predviđa kazne za onečišćenje, dakle, postrojenja koja krše odredbe o očuvanju okoliša mogu biti kriminalno gonjena, a po novome čak i nevladine organizacije mogu tužiti tvornice tvrtke koje prekomjerno onečišćuju okoliš. Kina je u lipnju kaznila deset elektrana baziranih na ugljenu sa 158 milijuna jena (oko 25 milijuna dolara) zbog činjenice da nisu filtrirali ispuštanje sumpornog oksida.
Dvanaest se kineskih pokrajina, od ukupno 34, prema izvješću Greenpeacea iz travnja, obvezalo na neki oblik smanjenja korištenja ugljena. U deset je pokrajina konzumacija ugljena već znatno smanjena u razdoblju između 2011. i 2012. godine.
Proći će, međutim, neko duže vrijeme prije nego gargantuovski doprinos Kine globalnom zagađenju počne opadati. Prema nekim izvješćima, očekuje se da će emisija ugljika u Kini narasti na 4,5 posto, što je 10,4 milijarde tona. Usporedbe radi, za SAD se predviđa 5,2 milijarde tona, a za EU 3,4 milijarde tona.
Procjene o tome kada će kineska konzumacija ugljena početi opadati variraju – neki tvrde da će od 2020. početi opadati za 0,4 posto godišnje, dok drugi tvrde da se neće promijeniti do 2030. ili 2050. godine.