Vjerujući u slobodno tržište i reduciranu državnu ulogu u gospodarstvu, u nastavku je sažetak deset zapažanja vezanih uz problematiku ‘grčkog poučka‘ iz kojih, nadam se, hrvatska država, uključujući i građane, može izvući barem neke korisne zaključke.
1. Treba prestati miješati ‘politiku štednje‘ s racionalnom potrošnjom. Naime, štedjeti znači plasirati sredstva u instrument koji će sačuvati realnu kupovnu moć plasiranog novca. Investirati znači plasirati sredstva u instrument koji bi ulagaču, izlažući ga većem riziku od štednje, trebao donijeti prinos koji će kreirati dodatnu kupovnu moć (veći od inflacije). Naposljetku, racionalna potrošnja znači usklađivanje odljeva s priljevima i ne znači nužno štednju! Kad se kaže da Grci (prije svega rastrošna država) ‘trebaju štedjeti‘, misli se na ‘racionalnu potrošnju‘. Nikada problem s javnim financijama nije u nedostatku štednje, nego u iracionalnom trošenju!
2. Kapital ne poznaje granice i ponaša se oportuno. Prezaduženi postajete kad niste u stanju servisirati kamate, a ne glavnicu! Kreditorima je u interesu plasirati što više novca vjerovniku (u nadi da će moći servisirati kamate/kreditorov prihod).
3. Povijesna sposobnost servisiranja duga velika je zabluda u odluci o kupnji obveznica jer će se postojeće ili nove obveze morati servisirati iz budućeg novčanog toka vjerovnika. Sve što je bilo u povijesti, važno je samo onoliko koliko utječe na sposobnost generiranja adekvatnog novčanog toka u budućnosti.
4. Zaključci rejtinških agencija kasne za stvarnim stanjem na terenu. Mnogi im ne vjeruju, ali u invesiticijske odluke ugrađuju te rejtinge ‘jer to rade i drugi‘.
5. Europska središnja banka može natiskati novca koliko god želi i tako ga preko Grčke dostavljati kreditorima, ali realni gospodarski problemi ne liječe se tiskanjem novca. Nikakvo tiskanje ne zamjenjuje racionalnu potrošnju.
6. Grci u praksi uče posljedice one stare: Dabogda imao pa ne imao. Naime, ako se mirovina od 1000 eura smanji za 30 posto, na 700 eura, i dalje vrijedi nekoliko puta više od one u Rumunjskoj ili Bugarskoj. Međutim, i dalje je prevelika za snagu gospodarstva (to je stvaran problem), a istodobno ljudi moraju prihvatiti da su nešto imali, a sada nemaju.
7. Situacije poput ove u Grčkoj, nažalost, topovska su hrana i razlog postojanja goleme birokaratizirane aparature EU čiji pripadnici većinom nemaju nikakva praktična poslovna iskustva, ali dobro žive od realnoga privatnog sektora koji ih hrani. Birokracija Unije hrani se postojanjem ‘situacija‘, ‘kriza‘, ‘problema‘ u kojima sve treba ‘regulirati‘ i prema potrebi ‘intervenirati‘ jer je to navodno dobro za tržište. To je, prije svega, dobra izlika za postojanje (sve veće) birokracije EU s jako dobrim primanjima.
8. ‘Spašavanjem‘ Grčke EU šalje pogrešnu poruku privatnim investitorima u javni dug neovisnih država – u slučaju problema netko će vam pomoći da se naplatite. Fond-menadžeri institucionalnih investitora, koji su najveći ulagači u državne obveznice, dovoljno su educirani i adekvatno plaćeni da vode računa o suvislosti portfelja. I trebaju snositi i posljedice.
9. Neovisno o tome je li na vlasti ljevica, desnica, vjernik ili nevjernik, prazne su slavine prazne slavine i ne pune se parolama, nego produktivnim radom. Grci, ovisni o javnim financijama, mogu očekivati velike prilagodbe i brzo učenje o razlici između ‘stečenih prava‘ i ‘realnih mogućnosti privatnog sektora‘. Za to je nevažan ‘dogovor‘ s birokratima jer to je ekonomska realnost, koja nije podložna diskrecijskim odlukama. Sadašnja predstava i ‘pregovori koji istječu za 24 sata‘ cirkus su za ‘bildanje‘ političkih karijera uključenih pojedinaca.
10. Umjesto čitanja i slušanja živućeg nobelovca Krugmana koji Grcima sugerira da zaokruže ‘protiv štednje‘ na referendumu (iz udobna akademskog naslonjača, bez snošenja bilo kakvih posljedica i upotrebljavajući plitke političke, a ne ekonomske argumente) predlažem da razmotre ideje još jednog nobelovca, pokojnog Friedmana. Grčkoj je čvrsti i odlučni fridmanizam (i tačerizam) potrebniji nego ikad.
Nadam se da Hrvati mogu izvući pouke – stariji će se sjetiti praznih polica u dućanima i redova za benzin u bivšem sustavu (u kojem su se javne financije krpale kreditima bez realnoga gospodarskog pokrića, a novac tiskao danonoćno). Istodobno, nadam se da mlađi neće upasti u zamku beskriterijskog vjerovanja u svemoć države i bajke poput sigurne državne službe. Grčka je fantastičan empirijski dokaz.