[gallery columns="5" ids="221335,221336,221337,221338,221339"]
Dok nova vlast u Hrvatskoj još slaže kadrovsku križaljku, predsjednik Uprave i većinski vlasnik AgroFructus Grupe Denis Matijević već je odavno shvatio da više nemamo vremena i da moramo provesti promjene. Stoga je u javnosti iznio prijedlog sa šest točaka u kojima piše što bismo morali učiniti želimo li da nam poljoprivreda bude razvijenija i konkurentnija: nadograditi Strategiju razvoja hrvatske poljoprivrede iz 1996., stvoriti regije, početi navodnjavati, prilagoditi propise regulativi Europske unije, provesti komasaciju i smanjiti PDV na hranu. Riječ je o poslu koji se ne može obaviti preko noći, pa Matijević predlaže da se te ideje razmotre što brže i počnu provoditi.
AgroFructus Grupa specijalizirana je za proizvodnju, otkup, skladištenje i prodaju svježeg i prerađenog voća i povrća. Nedavno je akvirirala tri makedonske tvrtke (Vant dooel, Euro-Agriju i VBA-Futura dooel), ojačavši dodatno položaj tržišnog lidera u tom segmentu. U Hrvatskoj ima četiri tvrtke (AgroFructus, Marinada, Bios i Eurovoće), a članice su Grupe i dvije tvrtke u BiH sa sjedištima u Čapljini i Laktašima. Ima nekoliko tisuća kooperanata u Hrvatskoj i regiji i Matijević tvrdi da nema ograničenja te da je spremna kooperirati sa svakim tko ponudi konkurentan proizvod. Po struci agronom, Matijević je u biznis je ušao potkraj 90-ih. Poljoprivreda i hrana bili su cijelo vrijeme u fokusu njegova posla. Na sugovornika ostavlja dojam dobre upućenosti jer je jasan i konkretan i zaključuje na osnovi vlastitoga poslovnog iskustva. U razgovoru govori o planovima nakon akvizicija u Makedoniji, ali i obrazlaže svoje prijedloge kako promijeniti stanje u poljoprivredi.
• Prije godinu dana rekli ste mi da ne možemo poticati proizvodnju, primjerice pšenice u Dalmaciji, te da je i AgroFructus u tome griješio i da ste izvukli pouku. Može li država izvući pouku?
– Mora, i upravo je to regionalizacija koju smo trebali davno odrediti. Hrvatska je klimatsko-geografski već podijeljena u pet regija i ne trebamo stvarati nikakve umjetne podjele, samo bi unutar tih regija trebalo definirati i mikrolokacije pojedine proizvodnje. Primjerice, nismo trebali poticati proizvodnju jabuka u Istri, ali u središnjoj Hrvatskoj zagrebački je prsten odlična mikrolokacija za jabuke i u njemu je svakako trebalo poticati takvu proizvodnju. Razlog nije samo klima nego i to što se na tim mikrolokacijama može vrlo jednostavno upotrebljavati jedinstvena tehnologija, dakle može se primjenjivati znanje struke i dobiti jedinstvena, unificirana kvaliteta i kvantiteta vrhunskog proizvoda. Nažalost, kad jabuke danas stavimo u hladnjače, ne znamo što smo stavili jer svaki proizvođač primjenjuje svoju tehnologiju.
• Mislite li da će politika imati snage napraviti takav, možemo reći i radikalan, zaokret? Ipak je riječ o gubljenju političkih bodova kod poljoprivrednika.
– Prema onomu što sam pratio od imenovanja ministra Romića, smatram da dobro uočava probleme. Hoće li biti političke volje i snage da se to provede, to ćemo vidjeti. Kad je riječ o struci i znanju, to imamo.
• Kad bismo mogli imati koristi od navodnjavanja?
– Naš je problem što stalno počinjemo od sredine, a tako je i s navodnjavanjem. Moramo najprije znati za što ćemo upotrebljavati navodnjavanje, tko će ga upotrebljavati, koje ćemo kulture saditi jer u navodnjavanje treba ulagati, najprije država u infrastrukturu, a onda proizvođač u mikrolokaciju, odnosno svoju njivu. To su strahovito velike investicije. Budemo li investirali u sustave navodnjavanja, a radili kao do sada, onda je bolje da to ne radimo jer ćemo samo baciti novac. A već imamo praktičnih primjera da smo u te sustave uložili milijune iz državnog proračuna, a nisu u upotrebi jer nema tko proizvoditi, nema tko dalje ulagati u mikroinfrastrukturu, pa to propada.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.