Komunalni doprinos za stan mogao bi skočiti s 5500 na 14.000 eura

Komunalni doprinos za stan od 70 četvornih metara mogao bi prema jednom od scenarija Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine porasti s približno 5500 na više od 14 tisuća eura.

 

Riječ je o ilustrativnom izračunu predstavljenom na 18. Liderovoj konferenciji '48 sati' u Zadru, na kojoj je potpredsjednik Vlade i resorni ministar Branko Bačić govorio o mogućem ažuriranju prosječnih troškova građenja, koji određuju zakonsku gornju granicu komunalnog doprinosa.

 

Promjena još nije donesena i ne znači da će doprinos automatski porasti u svim gradovima i općinama. Lokalne vlasti i dalje bi određivale stvarne iznose unutar zakonskog maksimuma. No analiza Ministarstva otvara pitanje koliko bi se postojeće osnovice mogle povećati i kako pravednije raspodijeliti troškove komunalne infrastrukture.

Prosječni troškovi građenja po kubičnom metru građevine temelje se na podatku iz 2018. godine i iznose 183,54 eura. Ministarstvo je razmotrilo više metoda ažuriranja, prema kojima bi nova vrijednost iznosila od 304,40 do 467,18 eura. Aritmetička sredina triju glavnih razmatranih vrijednosti iznosi 394 eura po kubičnom metru.

 

Promjena osnovice utjecala bi na zakonski maksimum komunalnog doprinosa u prvoj zoni, koji ne može biti viši od deset posto prosječnih troškova građenja po kubičnom metru. Prema analiziranim scenarijima, gornja granica mogla bi porasti sa sadašnjih 18,35 na iznos između 30,44 i 46,72 eura po kubičnom metru.

 

Prema izračunu iz prezentacije, za stan od 70 četvornih metara, uz pretpostavljeni obujam od oko 302,4 kubična metra, doprinos bi prema postojećoj osnovici iznosio oko 5549 eura. U razmatranim scenarijima iznosio bi od 9205 do 14.128 eura, a prema varijanti aritmetičke sredine oko 11.915 eura.

 

Riječ je o ilustrativnim izračunima temeljenima na gornjim granicama doprinosa, a ne o iznosima koji bi se automatski primjenjivali u svim sredinama. Gradovi i općine samostalno određuju visinu komunalnog doprinosa, zone, način plaćanja i moguća oslobođenja.

 

Analiza pritom otvara i pitanje pravednije raspodjele troškova infrastrukture. U prvoj zoni, koja je uglavnom već komunalno opremljena, doprinos je najviši, dok udaljenija područja mogu zahtijevati izgradnju nove infrastrukture uz niži doprinos. Ministarstvo zato ističe potrebu preispitivanja modela kako bi veći dio troškova snosili projekti koji stvaraju potrebu za dodatnim ulaganjima.

Osim mogućeg povećanja komunalnog doprinosa, Bačić je na Liderovoj konferenciji predstavio i novi okvir za urbanističke projekte, čiji je cilj ubrzati pripremu i provedbu javnih investicija.

 

Urbanistički projekt povezao bi prostorno planiranje i projektiranje u jedinstven postupak kako bi se smanjile administrativne prepreke i ubrzala realizacija projekata od javnog interesa.

 

Primjenjivao bi se, među ostalim, na projekte priuštivog stanovanja, bolnica, škola, vrtića, državnih zgrada i sportskih objekata te na određena područja urbane komasacije.

 

Postupak pokreće Vlada ili predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave, koje donosi odluku o izradi urbanističkog projekta. Projekt izrađuju ovlašteni stručnjaci, a nadležnost za njegovo vođenje i donošenje ovisi o tome je li riječ o projektu državnog ili lokalnog i regionalnog značaja.

 

Jedna od važnijih novosti jest da se odluka o donošenju urbanističkog projekta smatra lokacijskom dozvolom, čime bi se pojednostavio dio administrativnog postupka.

 

Cilj je poboljšati koordinaciju nadležnih tijela i ubrzati realizaciju javnih projekata, uz sudjelovanje javnosti i provedbu potrebnih postupaka zaštite okoliša i prirode.

 

Obje predstavljene mjere odnose se na učinkovitije planiranje i financiranje gradnje, ali imaju različite učinke. Dok bi urbanistički projekt trebao ubrzati javne investicije, promjena osnovice komunalnog doprinosa mogla bi povećati troškove investitora ondje gdje lokalne vlasti odluče primijeniti više iznose.