Biznis i politika
Gradovi žele vlastitu struju, ali na dozvole čekaju godinama
29. listopada 2026.
48 sati 2026. Okrugli stol: Energetska neovisnost gradova. Dario Hrebak
foto Ratko Mavar
Bjelovar s Končarom priprema solarnu elektranu i proizvodnju vodika, dok gradovi upozoravaju na spore procedure i priključke
Bjelovar u suradnji s Končarom priprema solarnu elektranu snage 20 megavata, uz koju bi se višak ljetne proizvodnje električne energije koristio za proizvodnju vodika.
Projekt je dio širega gradskog plana koji povezuje energetsku obnovu zgrada, iskorištavanje geotermalne vode i ulaganja u sunčane elektrane, s ambicijom da se do 2030. znatan dio energetskih potreba pokriva iz vlastitih izvora.
Najavio je to gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak na panelu o energetskoj neovisnosti gradova u sklopu Liderove konferencije „48 sati”, na kojem se raspravljalo o raskoraku između domaćih energetskih potencijala i brzine njihove realizacije. Naime, dok gradovi i poduzetnici razvijaju projekte, administrativni postupci i priključenje na mrežu ostaju među glavnim preprekama ulaganjima.
Dvije godine za izmjene urbanističkog plana
Bjelovarski primjer pokazuje obje strane te priče. Prema riječima gradonačelnika, izmjene urbanističkog plana potrebne za projekt solarne elektrane trajale su dvije godine. Priprema terena, naveo je, već je počela, a projekt bi uz proizvodnju električne energije trebao otvoriti prostor i za ispitivanje mogućnosti njezina skladištenja u obliku vodika.
Premda je vodik još skup, smatra da treba početi razvijati projekte i stjecati iskustvo. Energetsku samodostatnost pritom ne vidi u oslanjanju na jedan izvor, nego u kombinaciji više njih, uz što veći udio obnovljivih izvora.
– Buduća energetska samodostatnost Hrvatske ne leži niti u geotermi, niti u nuklearnoj elektrani, niti u plinu, niti u bilo čemu drugom, nego u diversifikaciji – poručio je Hrebak.
Bjelovarska strategija počiva na trima stupovima: smanjenju gubitaka energije, zamjeni dijela potrošnje plina geotermalnom energijom i razvoju solarnih elektrana. Prema gradonačelnikovim riječima, oko 80 posto gradskih javnih zgrada već je energetski obnovljeno, najvećim dijelom uz pomoć europskih sredstava.
Geotermalna energija za poslovnu zonu i javne ustanove
Među projektima koji povezuju različite izvore energije izdvojio je kompleks gradskih bazena i toplica, koji bi se trebao oslanjati na geotermalnu vodu temperature oko 31 Celzijev stupanj i sunčanu elektranu snage 1,9 megavata.
Drugi je važan projekt geotermalno grijanje poslovne zone površine 174 hektara. Na već izbušenoj bušotini, prema iznesenim podacima, pronađena je voda temperature oko 83 stupnja, uz protok od približno 30 litara u sekundi. Za uspostavu sustava potrebno je izgraditi i utisnu bušotinu, kojom bi se iskorištena voda vraćala u podzemlje.
Grad za nastavak projekta očekuje mogućnost financiranja putem natječaja Ministarstva gospodarstva, a gradonačelnik je spomenuo iznos od približno deset milijuna eura. Procjenjuje da bi sustav mogao biti uspostavljen u roku od dvije godine. Paralelno se priprema korištenje geotermalne energije za grijanje velikih potrošača u gradu. Prioritet su bolnica, škole, vrtići, domovi za starije i druge javne ustanove, čija koncentracija na relativno malom području olakšava razvoj sustava.
Hrebak procjenjuje da bi Bjelovar do 2030. kombinacijom geotermalne i sunčeve energije mogao pokrivati oko 70 posto svojih energetskih potreba. Pritom je naglasio da je fokus na velikim potrošačima, a ne na priključenju svakoga udaljenog kućanstva.
Dugotrajne procedure usporavaju ulaganja
No za širu primjenu takvih projekata nije dovoljan samo interes gradova. U raspravi je upozoreno da razvoj obnovljivih izvora u Hrvatskoj i dalje usporavaju dugotrajne procedure, neizvjesnost oko priključenja na mrežu i nepoštovanje propisanih rokova.
Maja Pokrovac iz Obnovljivih izvora energije istaknula je da bi već samo pridržavanje zakonskih rokova znatno ubrzalo investicije. Kao primjer navela je višegodišnje čekanje odluke o trošku priključenja na elektroenergetsku mrežu, ali i postupke povezane sa zaštitom okoliša koji se, prema njezinim riječima, umjesto nekoliko mjeseci protežu na godinu ili više.
Posljedica je sporiji razvoj velikih projekata, dok se velik dio tranzicije odvija na krovovima kuća i poslovnih objekata. Upozoreno je i na paradoks ljetne potrošnje: upravo kada Hrvatska zbog turističke sezone treba više električne energije, a suše mogu smanjiti proizvodnju hidroelektrana, dio potreba podmiruje se uvozom iako domaći solarni potencijal nije dovoljno iskorišten.
Energetske zajednice za dijeljenje viškova
Jedna od mogućnosti boljeg korištenja postojeće proizvodnje jesu energetske zajednice. Njihova je svrha povezati građane, poduzetnike i lokalnu samoupravu kako bi zajednički ulagali u proizvodnju, dijelili energiju i veći dio koristi zadržavali u lokalnoj sredini.
Zoran Kordić iz Zelene energetske zadruge iznio je podatak o više od 50.000 priključenih sunčanih elektrana, što, kaže, pokazuje da interes građana i poduzetnika postoji.
Na panelu je istaknuto da su se nakon početka pilot-faze dijeljenja električne energije 1. travnja pojavili i prvi praktični primjeri. Ipak, za veću iskoristivost viškova unutar zajednica potrebno je dodatno urediti provedbu i unaprijediti postojeća rješenja.
Za gradove koji su već postavili sunčane elektrane na škole, vrtiće, sportske dvorane ili knjižnice osnivanje energetske zajednice može biti sljedeći korak. Višak proizvodnje s jednoga objekta mogao bi se dijeliti s drugim objektima koji nemaju vlastitu elektranu.
– Takav model otvara i mogućnost pomoći energetski siromašnim kućanstvima, njihovim uključivanjem u zajednicu i usmjeravanjem dijela proizvedene energije prema njima – rekao je Kordić.
Pokrovac iz sektora obnovljivih izvora predstavila je i prijedlog zelenoga tarifnog modela, kojim bi se poticala lokalna proizvodnja i potrošnja energije. Prema njezinoj procjeni, odgovarajuće tarifno rješenje moglo bi donijeti znatne uštede, no riječ je o prijedlogu čija primjena ovisi o regulatornom okviru.
Električni autobusi, punionice i spremnici energije
Branimir Šteko iz Končara istaknuo je da energetska neovisnost gradova uključuje i promet. Elektrifikacija javnog prijevoza može smanjiti izloženost promjenama na tržištu nafte, ali zahtijeva punionice, odgovarajuće mrežne kapacitete i upravljanje potrošnjom, naveo je Šteko dodavši da je petnaestak gradova uspjelo osigurati europska sredstva za električne autobuse i infrastrukturu za njihovo punjenje, a Končar je u tom procesu izgradio više od 200 mjesta za punjenje.
Sljedeći je korak povezivanje takve infrastrukture s lokalnim sunčanim elektranama i spremnicima energije. Baterije, a u pojedinim projektima i vodik, trebali bi omogućiti da se proizvedena energija koristi i kada nema sunca.
– Končar takav koncept razvija i na vlastitoj lokaciji, povezujući sunčanu elektranu, baterijski spremnik, punionice za električna vozila i upravljivu rasvjetu. Cilj je razviti rješenja primjenjiva na vozne parkove, javne ustanove i šire gradske sustave – napomenuo je Šteko.
Financiranje i nakon završetka NPOO-a
Uz tehničku pripremu, presudno ostaje financiranje. Suzana Laušin Katanec iz HBOR-a izdvojila je Urbani razvojni fond, namijenjen projektima lokalne samouprave koji povezuju javnu i komercijalnu namjenu.
48 sati 2026. Okrugli stol: Energetska neovisnost gradova. Suzana Laušin Katanec,
Kao posebnu pogodnost navela je mogućnost kapitalnog rabata do 50 posto, uz ispunjavanje uvjeta programa, među kojima važnu ulogu imaju energetska učinkovitost, obnovljivi izvori i zelene površine.
Za gradove to znači da priprema dokumentacije ostaje prvi konkretan korak prema ulaganjima. Za državu i regulatora zadatak je omogućiti da pripremljeni projekti do realizacije stignu u predvidivom roku.
Iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost poručuju da će sredstava za projekte obnovljivih izvora energije biti i nakon završetka NPOO-a, kroz Socijalni fond za klimatsku politiku.
čitajte lider u digitalnom izdanju
vezani članci
