Končar i HŽPP preuzimaju Gredelj: ponuda je prihvaćena

Gradnju autocesta privodimo kraju. Dva su natječaja aktualna prema Dubrovniku te dva u Primorsko-goranskoj županiji prema Žutoj Lokvi. Do kraja godine očekujemo završetak punog profila autoceste Zagreb – Macelj, na kojoj do 2032. koncesiju ima Strabag. Uvelike se radi i na širokopojasnoj infrastrukturi, no zadnjih godina zahuktava se obnova željeznice, ne samo kad je riječ o glavnim pravcima, nego i o onim regionalnima. O svemu tome razgovaramo s državnim tajnikom u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Žarkom Tušekom, koji je na toj funkciji od srpnja 2024. Ministarstvo ga u službenim objavama navodi kao svojeg predstavnika za razvoj željezničkih projekata i koridora, ali njegov je djelokrug širi: osim željeznice obuhvaća EU fondove, poštu, telekomunikacije te inspekciju cestovnog prometa. No u šali nam kaže da su te podjele nevažne te da kao državni tajnik radi na svim projektima i poslovima za koje mu ministar Oleg Butković da mandat.

Da vam Vlada kaže da možete dobiti dodatnu milijardu dolara koju smijete uložiti samo u jedan projekt, koji biste izabrali?

– Strateški prioritet pred nama gradnja je nizinske pruge, njezino povezivanje s Rijekom te gradnja novog terminala na Krku. Nakon projekata na Mediteranskom koridoru prema mađarskoj granici, nakon što smo ovog proljeća ugovorili dionicu Hrvatski Leskovac – Karlovac u iznosu od 280 milijuna eura, novu prugu i koridor treba spojiti s Rijekom te Krkom. Riječ je o generacijskom projektu dosad neviđenih tehničkih izazova, ali i o projektu bez kojeg Hrvatska ne može iskoristiti puni potencijal riječke luke te sebe kao logističkog i prometnog lidera ovog dijela EU-a. Projekt nizinske pruge ima prvorazrednu ekonomsku i sigurnosnu važnost za cijelu Europu. Uostalom, kao takav uvršten je i u završnu Deklaraciju Dubrovačkog foruma ove godine.

Prije ste u vezi s nizinskom prugom govorili o novom modelu ugovaranja gradnje.

– Golemi projekti su iza nas, mnogo iskustava, boljih i lošijih. Problem je dinamika razvoja projekta, od studijske dokumentacije, lokacijskih dozvola pa do glavnih projekata i građevinskih dozvola, a onda i cijelog procesa javne nabave. Sve to često traje predugo. Jedan takav projekt, takvih dimenzija, jednostavno mora imati drugačiju razvojnu dinamiku, a i rizici od neuspjeha, kako financijski tako i građevinski, preveliki su. Gledajući komparativna iskustva na nekim drugim golemim građevinskim projektima, posebno s osvrtom na Rail Balticu, koja je danas možda i najveći višenacionalni željeznički projekt u EU-u, odlučili smo se za model gradnje Alliance, koji je određena nadogradnja 'žutog FIDIC-a'. Riječ je o suvremenom modelu ugovaranja velikih, složenih projekata koji se temelji na ravnopravnom partnerstvu, zajedničkom upravljanju rizicima i dijeljenju dobiti ili gubitaka između naručitelja te projektantsko-izvođačkoga konzorcija. Ključ je u jasnom postavljanju proračuna, transparentnosti troškova, strogo definiranim rokovima i rješavanju sporova u partnerstvu, bez sudova. Trenutačno smo u fazi izbora konzultanata koji će pratiti HŽ Infrastrukturu u procesu pripreme tog modela. Uslijedit će natječaj, pregovarački postupak i odabir izvođačkoga konzorcija. Očekujemo da će to biti 2028. Struka nas uvjerava da je prugu takvim modelom moguće napraviti u pet-šest godina.