Eskalacija na Bliskom istoku: Prijeti li nam novi val poskupljenja?

Ekonomija i životni standard trpe svijet nasilja. Najsvježiji primjer dolazi s Bliskog istoka gdje rat započet krajem veljače odnosi ono najvrijednije; ljudske živote. Negative posljedice po globalno gospodarstvo su neupitne. Ugrožena opskrba energentima potiče rast cijena nafte i plina.

Uz rusko-ukrajinski rat, sukob na Bliskom istoku unosi novi nespokoj za brojne stanovnike diljem svijeta. Investicije usporavaju, a novo opravdanje za val poskupljenja je pred nama. Prognoze za globalno gospodarstvo se mijenjaju iz dana u dan. Kakve su posljedice na našu sutrašnjicu? Čeka li nas novi val poskupljenja i pad životnog standarda, pita se u novoj analizi dr. sc. Goran Buturac.

Hormuški tjesnac najvažniji je morski put za naftu na svijetu. Kroz ovaj uski prolaz dnevno prođe oko 20 posto svjetske potrošnje nafte. To znači da bilo kakva blokada ili sukob u tom području izravno ugrožava globalnu opskrbu naftom. Zaustavljanje plovidbe tankera tim tjesnacem odražava se na rast cijena nafte na globalnom tržištu. Zemlje koje primarno izvoze naftu kroz ovaj tjesnac su: Saudijska Arabija, kao najveći izvoznik koji koristi ovaj pravac, zatim Irak, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Iran, Katar (gotovo sav ukapljeni prirodni plin – LNG) i Bahrein. Više od 80 posto nafte izvezene kroz tjesnac odlazi na azijska tržišta, posebice u Kinu, Indiju, Japan i Južnu Koreju.

Međunarodni naftni kartel OPEC odlučio je povećati proizvodnju nafte za 206 tisuća barela dnevno od travnja, no to odgovara tek za manje od 0,2 posto globalne potražnje. Prema procjenama uglednog međunarodnog stručnjaka za energetiku dr. Jorgea Leóna, čak i nakon preusmjeravanja dijela nafte kroz naftovode, zatvaranje tjesnaca donosi gubitke od 8 do 10 milijuna barela sirove nafte dnevno. Neizostavno pitanje koje Buturac postavlja jest koliko će se novonastale poteškoće u opskrbi energentima odraziti na globalni rast cijena.

Pritisci na rast cijena svedeni na poželjne okvire

Prema posljednjim dostupnim podacima za mjesec veljaču 2026. godine inflacija se na globalnom tržištu prevladavajuće kretala u ekonomski očekivanim i prihvatljivim okvirima. Pritom su najmanju stopu inflacije zabilježile vodeće azijske ekonomije Kina i Japan. Rast opće razine cijena u Kini u veljači iznosio je 1,3 posto na godišnjoj razini, a u Japanu 1,5 posto. Istovremeno, od velikih igrača s europskog kontinenta najveća stopa inflacije zabilježena je u Ujedinjenom Kraljevstvu i to tri posto.

Predvodnica europskog gospodarstva, Njemačka, imala je stopu inflacije od 1,9 posto. Među vodećim svjetskim tržištima najveća stopa inflacije zabilježena je u Indiji u iznosu od 3,1 posto. To je i očekivano s obzirom na snažan gospodarski rast Indije prisutan u posljednjih nekoliko godina koji generira rast potražnje i inflatorne pritiske.

Analizirajući Europu, Buturac ustvrđuje kako su u posljednjih pet do šest godina pritisci na rast cijena uzrokovani korona-krizom, prekomjernim rastom novčane mase i rastom cijena energenata uslijed rusko-ukrajinskog rata postepeno svedeni u ekonomski opravdane i poželjne okvire. Inflacija u Europskoj uniji je u veljači iznosila 2,1 posto. U usporedbi s Azijom i Europom, SAD su u prosjeku zabilježile nešto veću stopu inflacije koja je u veljači iznosila 2,4 posto, a što je usko korelirano s uvođenjem američkih carina prema većini najvažnijih trgovinskih partnera.

Kao iznimke, među prevladavajućim stabilnim inflatornim kretanjima na globalnom tržištu, valja spomenuti Tursku i Argentinu. Godišnja stopa inflacije u veljači 2026. u Turskoj iznosila je 31,5 posto, a u Argentini 33,1 posto. Visoka inflacija u Turskoj primarno je uzrokovana nekonvencionalnom monetarnom politikom snižavanja kamatnih stopa unatoč rastućim cijenama, što je dovelo do pada vrijednosti turske lire. Dodatni inflatorni uzročnici uključuju rat u Ukrajini, visoka inflacijska očekivanja, rast troškova energije i hrane te snažnu domaću potrošnju. Značajan dio rasta cijena početkom 2026. u Argentini može se pripisati rastu cijena javnih usluga, no valja dodati da je ta zemlja stabilizacijskim programom uspjela početkom ove godine usporiti rastući inflacijski trend.

Oko 90 posto SME-ova u turizmu ima problema s radnom snagom

Detaljnija analiza uzroka rasta cijena u Europi otkriva kako su dosada najveći doprinos inflaciji davale usluge. Mjereno ponderima u strukturi harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena, usluge čine 46,7 posto vrijednosti toga indeksa. Slijede ih industrijski neprehrambeni proizvodi s udjelom od 25,3 posto, prerađeni prehrambeni proizvodi s udjelom od 13,8 posto, energija s udjelom od 9,1 posto i neprerađeni prehrambeni proizvodi s udjelom od 5,2 posto. Rast cijena usluga u veljači 2026. u Europskoj uniji iznosio je 3,4 posto na godišnjoj razini.

Buturac objašnjava zašto rastu cijene usluga i zašto one spadaju među glavne generatore inflatornih pritisaka u Europi. Nedostatak kvalificirane radne snage u uslužnom sektoru rezultira rastom nominalnih plaća koje se kao troškovi u konačnici prelijevaju na cijene. Nesklad između ponude i potražnje za radnom snagom rezultira nedostatkom novih profila djelatnika koji su traženi na tržištu.

Naime, usporedno s razvojem digitalizacije, robotike, automatizacije poslovnih procesa i umjetne inteligencije mijenja se struktura i priroda uslužnog sektora koji iziskuju različite nove profile kvalificirane i obrazovane radne snage. Stoga se javlja nesklad, a most kojim se ublažava dio potreba su razvoj programa prekvalifikacija kao i cjeloživotno obrazovanje.

Konkretno, procjenjuje se da oko 90 posto malih i srednjih poduzeća u turističkom sektoru Europske unije ima poteškoća pri zapošljavanju kvalificiranog osoblja. Prema procjeni Svjetske turističke organizacije za 2025. godinu, između 10 i 20 posto radnih mjesta u turističkom sektoru u Uniji ostalo je upražnjeno, što je jednako broju od gotovo milijun slobodnih radnih mjesta.

U poslovnom sektoru, ubrzani razvoj digitalizacije olakšava kompanijama pristup podacima, no pritom je enorman rast potražnje za poslovnim analitičarima, za koje se procjenjuje da će do 2032. godine potražnja porasti za oko 23 posto. Alati umjetne inteligencije preuzimaju jednostavne rutinske poslove, no od zaposlenika se istovremeno očekuju nova znanja u kreativnijim poslovima. Navedeni procesi iziskuju prilagodbu sustava obrazovanja koji nerijetko teško prati veoma dinamične trendove na tržištu. Izobrazba novih vještina zahtijeva vrijeme te ljudske i materijalne resurse, što traži bliskiju suradnju poslovne zajednice i obrazovnog sustava.

Hrvatska među zemljama s najvišom inflacijom

Hrvatska se nalazi pri vrhu ljestvice zemalja Europske unije prema veličini ostvarene inflacije u veljači 2026. godine. Pritom je najveća stopa inflacije u Europi zabilježena u Rumunjskoj i to u iznosu od 8,3 posto. Slijede je Slovačka sa stopom od četiri posto i Hrvatska sa stopom inflacije od 3,9 posto. Istovremeno, najnižu stopu inflacije imale su Danska (0,5 posto), Cipar (0,9 posto) i Češka (jedan posto). Što se tiče rasta plaća u javnom sektoru kao mogućem uzročniku rasta cijena, Buturac napominje da rast nominalnih plaća mora slijediti rast produktivnosti kako bi se izbjegli inflatorni pritisci.

Najveće poteškoće za Hrvatsku proizlaze iz nedostatka kvalificirane radne snage na tržištu, što se naročito osjeća u turističkom sektoru, ali i u zdravstvu, skrbi za starije i informatičkim uslugama. Rast plaća u tim sektorima je nužan, no valja napomenuti kako je rast cijena usluga u Hrvatskoj znatno veći u odnosu na prosjek Europske unije. Dok su u veljači 2026. cijene usluga u Uniji porasle za 3,4 posto, u Hrvatskoj su se one u prosjeku povećale za 7,7 posto. Uz usluge i energentte, inflaciji u Hrvatskoj uvelike pridonosi rast cijena hrane, uzrokovan nedostatnom domaćom proizvodnjom i velikim uvozom. Hrvatska troši znatno više hrane negoli je proizvede, a taj jaz iznosi velikih 2,1 milijardu eura. Uz to, realna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj se u posljednjih deset godina smanjila za 10 posto. Cijene neprerađenih prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj su u veljači 2026. u prosjeku porasle za 6,3 posto.

Kao da postojeće nevolje u pogledu inflatornih pritisaka nisu bile dovoljne, rat na Bliskom istoku dovodi do nove energetske krize. Međunarodna agencija za energiju (IEA) ističe kako je ovaj sukob stvorio jedan od najvećih poremećaja u opskrbi u povijesti. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca zaustavilo je prolaz 20 posto svjetske nafte i LNG-a. Rat je do sada uklonio s tržišta oko 400 milijuna barela nafte, što je otprilike četiri dana svjetske opskrbe. Cijena Brent nafte je u razdoblju od 28. veljače do 20. ožujka povećana za 58,5 posto. Uz naftu, cijene prirodnog plina u Europi također snažno rastu, izazivajući strah od potrebe uvođenja hitnih državnih mjera.

Katar kontrolira oko dvije trećine polja čije se rezerve procjenjuju na 51 trilijun kubičnih metara korisnog plina, što je dovoljno za globalnu potražnju u narednih 13 godina. Državna tvrtka QatarEnergy, najveći proizvođač LNG-a na svijetu, upravlja s 14 postrojenja s godišnjim kapacitetom od 77 milijuna tona. Središte katarskog gospodarstva za izvoz energije, Ras Laffan, teško je pogođeno ratom. Tvrtka QatarEnergy izvijestila je o velikoj šteti i značajnim požarima u nekoliko postrojenja nakon raketnih udara. Katar osigurava između 12 i 14 posto europskog uvoza LNG-a, a za Italiju i Belgiju taj plin čini oko 30 posto njihova uvoza. Raketni udari rezultirali su gubitkom oko 17 posto izvoznih kapaciteta, zbog čega je Katar upozorio kupce na moguće višegodišnje zastoje u isporukama. Cijene LNG-a u Europi naglo rastu u ožujku 2026., dosežući referentne cijene od 55 do 72 €/MWh, dok su se cijene plina u prosjeku povećale za preko 100 posto u odnosu na veljaču.

Poremećaji i u lancima opskrbe gnojivima

Promatrajući opskrbu hranom, Buturac ističe da razlog za zabrinutost ne proizlazi iz samog izvoza prehrambenih proizvoda s Bliskog istoka, već iz činjenice što rat uzrokuje poremećaje u lancima opskrbe gnojivima. Trećina globalne trgovine gnojivima prolazi kroz Hormuški tjesnac. Tankeri koji prevoze gnojiva, tekući prirodni plin te amonijak i sumpor gomilaju se u regiji Zaljeva.

Kriza gnojiva već postaje očita: izvozne cijene ureje na Bliskom istoku porasle su za oko 40 posto od početka rata, a cijene gnojiva na bazi dušika mogle bi se i udvostručiti. Smanjena upotreba gnojiva zbog visokih cijena rezultirat će manjim prinosima, što bi uz klimatske promjene dodatno prouzročilo ograničenje ponude hrane i novi val poskupljenja na svjetskim tržištima.

Obilježje inflacije koja nam kuca na vrata jest da ona nije lokalnog ili regionalnog karaktera već će zahvatiti cijeli svijet. Osim pada globalnog standarda, inflacija dovodi do rušenja relativnih odnosa cijena dobara i usluga, stvarajući nesigurnost i rizike. Realno novca je manje, što stvara pritisak na rast kamatnih stopa i slabljenje investicijske aktivnosti. Ukoliko se rat na Bliskom istoku nastavi, svijetu prijeti globalna recesija.

Uz dosadašnji rast cijena usluga, hrane i potražnje azijskih ekonomija, pojavio se nagli rast cijena energenata koji je plodno tlo za špekulativnu potražnju. Sve da se rat zaustavi vrlo skoro, teško je očekivati da će se cijene u nominalnim terminima brzo vratiti na početne iznose. Puno su važnija realna kretanja i stabilizacija makroekonomskih prilika koje niti jedan prognostički model nije mogao predvidjeti.

Promatrajući izdvojeno Hrvatsku, rast cijena dovodi do pada realnih plaća i kupovne moći, što se može odraziti na pad realnog BDP-a. Zbog toga Buturac naglašava potrebu da se u granicama fiskalnog kapaciteta amortizira rast cijena, posebno vodeći računa o socijalnoj dimenziji i nižim dohodovnim skupinama. Ukoliko nas zahvati novi val poskupljenja, valjat će razmotriti povećanje nominalnih plaća, ali isključivo uz rast produktivnosti.

Ključ dugoročnog uspjeha hrvatske ekonomije leži u digitalizaciji javne uprave radi smanjenja administrativnih troškova te automatizaciji i robotizaciji poslovnih procesa uz ulaganje u inovacije. Budući da se kod rasta cijena energenata radi o troškovnoj inflaciji, antiinflacijske mjere bi prema Buturcu trebale biti ciljane na smanjenje troškova. To se, uz administrativno ograničenje cijena energenata, prvenstveno odnosi na smanjenje trošarina, PDV-a te ostalih fiskalnih i parafiskalnih nameta gospodarstvu kako bi se očuvala ekonomska aktivnost u ovim izvanrednim okolnostima.