Tri godine eura: Što je Hrvatska dobila, a gdje zapinje
Hrvatska danas ima najbolji kreditni rejting u povijesti, ali dugoročni rast ovisi o ulaganjima u produktivnost i inovacije
Na treću godišnjicu uvođenja eura u Hrvatskoj, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić u objavi na LinkedInu donosi sažet, ali jasan pregled učinaka zajedničke valute na hrvatsko gospodarstvo. Kako ističe Stojić, euro je ispunio svoju stabilizacijsku i financijsku ulogu, no daljnji rast sada ovisi prvenstveno o ulaganjima u produktivnost.
Najbolji kreditni rejting u povijesti Hrvatske
Prema Stojiću, Hrvatska danas ima najbolji kreditni rejting ikad, a u kombinaciji sa snažnom deregulacijom financijskog sektora došlo je do smanjenja premije rizika za oko dva postotna boda u odnosu na referentnu 'risk-free' cijenu kapitala.
Posljedica toga su, po prvi put u povijesti, niže kamatne stope za hrvatska poduzeća u odnosu na prosjek euro područja, što se još snažnije osjeća kod stanovništva. Jeftinije financiranje, kako navodi Stojić, izravno je povećalo profitabilnost i kapacitet tvrtki za ulaganja.
Veća vrijednost poduzeća i uštede na konverziji
Niži trošak kapitala doveo je i do smanjenja diskontne stope, čime je povećana sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova hrvatskih poduzeća.
Dodatno, Hrvatska je uštedjela gotovo 200 milijuna eura nestankom troška konverzije između kune i eura. Time je poboljšana konkurentnost izvoznika i turizma kroz niže transakcijske troškove i smanjenje valutnog rizika.
Produktivnost snažno porasla, ali problemi ostaju
Stojić ističe da je produktivnost realno porasla oko 13 posto od 2019. godine, dok je u istom razdoblju prosjek euro područja iznosio svega 1,6 posto. Uvođenje eura pritom vidi kao važan katalizator ulaganja u produktivnost, potaknut rastućim konkurentskim pritiscima i optimizmom domaćih kompanija.
No, upozorava i na ključne slabosti. Rast ukupnih primanja zaposlenih, koji je realno iznosio oko 26 posto od 2019., sve je više potican državnim intervencijama i dvostruko je brži od rasta produktivnosti. To, prema Stojiću, ograničava profitabilnost i smanjuje prostor za nova ulaganja u dijelu gospodarstva.
Inflacija i gubitak cjenovne konkurentnosti
Dodatan izazov predstavlja činjenica da je inflacija u Hrvatskoj viša nego u euro području. Ubrzan rast cijena usluga, koji je krenuo s razina 30–40 posto nižih od prosjeka EU, potaknut rastom kupovne moći, doveo je do pogoršanja cjenovne konkurentnosti dijela hrvatskih poduzeća, osobito onih izloženih međunarodnoj konkurenciji.
Euro kao preduvjet, ali ne i jamstvo rasta
Zaključno, Hrvoje Stojić naglašava da je pozitivan učinak eura na konkurentnost neupitan, ali i da sam po sebi nije dovoljan. Članstvo u euro području snažan je poticaj za ulaganja u produktivnost, no puni učinak ovisit će o daljnjim ulaganjima i inovacijama, usklađivanju rasta plaća u javnom sektoru s rastom produktivnosti te očuvanju discipline u javnim financijama. Drugim riječima, euro je odradio svoj dio posl, a sljedeći korak ovisi o sposobnosti hrvatskog gospodarstva da taj okvir iskoristi.
