Utrka u naoružavanju, posljednji preostali generator rasta BDP-a velikih sila

Nakon najnovije Trumpove, odnosno američke, demonstracije vojne moći i efikasnosti bombardiranjem ciljeva u Venezueli i otmice predsjednika Madura i njegove supruge prvi fokus analitičara usmjerio se na ovladavanje tamošnjim nalazištima nafte. Drugi fokus usmjeren je na procjene je li tako dodatno izgledniji dogovor velikih vojnih sila prema kojemu će Trump moći zauzeti i Grenland, Rusija će dobiti željeni dio Ukrajine, a Kini je otvoren put da krene na Tajvan.

Fokusi imaju smisla, ali u višedimenzionalnim svjetskim odnosima zanemarena je mogućnost da iza svih tih opasnih predstava postoji još jedan motiv. Da, mnogo se govori o nužnosti naoružavanja zemalja kako bi se odvratilo moguće agresore. Pogotovo sada kada mnogi olako prelaze preko gaženja civilizacijske stečevine zvane 'međunarodno pravo' i kada uz blagoslov SAD-a svaki susjed može krenuti na neku od zemalja s kojom graniči. Motiv koji, međutim, nezasluženo nije tema u javnom prostoru sagledavanje je utrke u naoružavanju iz kuta povećanih izdvajanja za vojne narudžbe kao jedinoga preostaloga generatora rasta BDP-a.

Strah diže potražnju

Deglobalizacija opasno prijeti smanjenjem svjetske trgovine u srednjem roku. Svjetski rast BDP-a prije desetak i više godina bio je veći od pet posto. U posljednje je vrijeme oko tri posto. Unatoč enormnim emisijama novca glavnih središnjih banaka platežna sposobnost milijarde najsiromašnijih na svijetu realno se ne povećava. Promil najbogatijih osvaja većinu povećanja, a oni ipak ne mogu kupovati za sebe tisuću novih frižidera svake godine.