U sklopu Liderove konferencije 'Pametni znaju čemu služi izvoz' održan je i panel pod naslovom 'Rast ulaznih troškova – kako odgovarati na izazove'. Poremećaji u svjetskim lancima nabave eskalirali su visokim rastom cijena gotovo svih sirovina i repromaterijala, a u nekim slučajevima i nestašicama. U takvim okolnostima proizvodne su se kompanije našle u raskoraku između visokog rasta ulaznih troškova i ugovora koji ih obavezuju na poštovanje dogovorenih cijena. Na pitanje gdje i kako pronaći prostor za manevriranje pokušali su odgovoriti Miroslav Bajkovec (Bajkmont), Vanja Burul (Končar), Marijan Nöthig (FERRO PREIS), Nikola Požgaj (Požgaj grupa) i Tihomir Premužak (Vetropack Straža).
Rast cijena sirovina zadesio je gospodarstvo, pa su tako rasle i cijene čelika koje tvrtka Bajkmont koristi za konstrukcije velikih industrijskih postrojenja. Miroslav Bajkovec kaže da su oni zbog toga rasta jako pogođeni i da je cijena čelika toliko nepredvidiva u zadnjih godinu dana te da se cijene mijenjaju iz dana u dan. Zbog toga je, kaže, teško ugovarati nove poslove jer doslovce ne možete znati s kojim materijalima ćete raditi.
– Materijali su i do 100 posto skuplji nego prije dvije godine, ali mi završavamo sve ugovorene projekte, jer da bi zadržali te klijente moramo nastaviti bez obzira na probleme. U svakom slučaju, nije samo čelik poskupio, svi materijali su otišli prema gore – kaže Bajkovac.
Situacija u Končaru je slična, samo je materijal drugačiji, a radi se o bakru i transformacijskim limovima.
– Gledajući cijenu bakra iz svibnja 2020. godine i svibnja 2021. godine, vidimo stopostotno povećane cijene. Također, kod transformacijskih limova, početkom godine je cijena, doslovno preko noći skočila za 50 posto, a u kombinaciji s cijenom transporta kontejnerskog prijevoza cijena ide još više gore – kaže Burul.
Način na koji se u neku ruku štite je ugovaranje poslova unaprijed po određenoj cijeni koja nije promjenjiva.
Marijan Nöthig iz FERRO PREIS-a kaže da negativan utjecaj stiže iz dva aspekta – prvi je porast cijena, a drugi nestašica materijala.
Ni u Požgaj grupi nema mira kada je riječ o sirovinama. Drvna masa je ograničeni resurs, a zbog raznih green dealova i zelene politike potrebno je još više paziti na drvnu masu i šume, pa se u budućnosti očekuje još veći rast cijena drvne sirovine.
– Mi iz industrije moramo posložiti naše poslovanje za budućnost jer će moći preživjeti samo oni koji rade visoko kvalitetne proizvode od drvne sirovine – kaže Požgaj.
Tihomir Premužak iz Vetropack Straže kaže da je situacija često spekulativnog karaktera te da se od toga treba zaštiti i minimizirati utjecaje špekulacija na biznis.
– Mi u Vetropack Straži radimo tako da za strateške sirovine svoje timove koji se bave isključivo nabavnim djelom određenih sirovina – kaže Premužak i dodaje da je pametno ugovarati na duže vrijeme jer se tako postižu bolje cijene.
Marijan Nöthig naglašava kako se globalna ravnoteža u globalnim lancima opskrbe poremetila i da je za to stanje glavni krivac Kina i trgovinski rat s SAD-om te pandemija.
– Ponuda potražnja, logistika, sve se poremetilo. Cijene idu prema gore, dio je špekulativan, ali mi jednostavno moramo kupovati sirovine. U Eu se moraju napraviti neke političke odluke vezane uz emisije Co2, jer je zbog toga konkurentnost EU proizvodnje ugrožena jer u drugim državama svijeta ta ograničenja ne postoje, ne poštuju se i zbog toga je EU iza – kaže Nothing i dodaje da je činjenica da mi u EU imao problema s proizvodnim troškovima, više nego li druge zemlje u svijetu.
Kina i njen čelik stvaraju ovisnost Unije koja se sada jako osjeća a Kina proizvodi duplo više čelika nego li ostatak svijeta zajedno.
Iz Končara smatraju kako je cijene sirovina nemoguće predvidjeti u budućnosti i da prognoze različito govore ali da se nadaju da će se dugoročno cijene ustabiliti.
Što se tiče europskih kapaciteta sirovina, oni se i dalje smanjuju i dolazi do sve većeg okrupnjivanja velikih igrača što je dovelo da je trenutno u EU jedna veliki igrač i on diktira cijene čelika u EU, kaže Bajkovec.
Na pitanje kako će završiti godinu iz Požgaj grupe kažu kako su oni u prednosti jer su mala tvrtka te da će im zbog toga prilagodba biti lakša te će zbog svega toga i godina biti dobra.
Bajkovec dodaje da Bajkmont mora povećati svoju konkurentnost a za to priliku vide u novim ugovorima.
– Da bi povećali konkurentnost moramo ulagati u povećanje proizvodnje u softvere i tu vidimo svoju priliku na tržištu – kaže Bajkovec i dodaje da ulaganja u postrojenja daju puno brži povrat nego li ulaganja u samo strukturu.
O planovima za iduću godinu Premužak kaže da stvari često izgledaju bolje nego što se čine.
– Mi dobro radimo ove godine i u prvoj polovici godine smo izrazito zadovoljni s rezultatom. Svi poremećaji utječu na nas ali mi balansiramo kao bi na kraju godinu stigli do zacrtanih ciljeva. Izvoz nam je i daje krucijalan jer je RH tržište za nas tri puta premalo. U svakom slučaju imamo nove kupce i gledamo optimistično prema narednom razdoblju – rekao je Premužak i dodao da su oni u Vetropacku napravili najveću investiciju prošle godine te da su zbog toga spremni i konkurentni.
Požgaj također kaže kako je izvoz dominantan za Požgaj Grupu te da fokus ne smije nestati s novih tržišta i kupaca.
Burul za Končar kaže da je i prošla godina bilo izrazito dobra, a da će ova biti na istoj razini.
– Krajem 2020. smo završili investiciju vrijednu 17 milijuna koja će u narednim godinama pokazati smjer i dati dodatnu snagu da iskoračimo na nova tržišta – rekao je Burul, dok su iz Bajkmonta najavili blagi rast za iduću godinu zahvaljujući investiciji iz prošle.