Svi u medijima trebali bi se zapitati zašto još ‘taslače’ po već ofucanim žanrovima i obrađuju davno prožvakane teme.
Da vam pravo kažem, mrsko mi je slagati ključnu temu (ili nit vodilju) za bilo kakvo izdanje u čijem uređivanju sudjelujem. Jednostavno postanem kenjkava. Zbog pritiska. Zbog straha da ćemo čitateljima servirati nešto što je već stoput prožvakano, a mi ne uspijevamo ponuditi ni, u novinarskom žargonu, drugačiji ‘engl’. Situacija postaje posebno dramatična kad se u tržišnom segmentu koji obrađujemo ne dogodi baš ništa novo, revolucionarno, vrijedno naslovnice. E, pa tako je bilo i s ovim, sedmim izdanjem našeg priloga. Svijet domaćih medija najbrutalnije nas je iznevjerio - u posljednjih godinu dana nije ponudio ništa novo.
Nema razlike
Ne znam kojim čudom (može biti da riječ o Božjoj providnosti jer sam Njegovo ime u procesu zazvala nekoliko puta) shvatim da je upravo to - ‘ništa’ - tema svih tema; jedna od onih s kojim bi se trebali pozabaviti vlasnici medija, novinari, scenaristi, producenti, urednici i svi igrači kojima proizvodnja medijskog sadržaja donosi kruh na stol. Trebali bi se zapitati zašto u svome medijskom prostoru još ‘taslače’ po već ofucanim formatima, žanrovima, obrađuju prožvakane teme sa (pseudo)ideološkim predznakom; zašto je ime zapravo jedini element koji razlikuje jedan brend masovnog medija od drugoga.
Tako kratkovidno
Okej, jasno je da je komercijalna isplativost, a ne nekakvi uzvišeni ciljevi, motor koji pokreće poslovanje medija, ali zar doista misle da od toga ima vajde na duge staze? Dakle, mediji ne nude ‘ništa’ osim žutila (ako ga definiramo kao površnost, senzacionalizam i cijepljenost od bilo kakva stajalilšta), koje je, čini se, njihova budućnost, a i kraj. Ili, kako su to lijepo opisali kreativci iz agencije Señor (autori naslovnice): ‘Komercijalna revolucija jede svoju djecu.’ Kakva nas budućnost čeka? Ima li svjetla na kraju tunela? Iako deklarativno optimistične, crne su prognoze - žuto nam se piše!