Trenutak u kojem Lider u suradnji s Dun & Bradstreetom objavljuje ovogodišnju rang-listu 500 najboljih kompanija potpuno je dijametralan prošlogodišnjoj situaciji. Lani smo trpjeli najveći ekonomski pad u povijesti, turizam, ugostiteljstvo i povezani sektori grcali su u lockdownima koji su zatvorili granice, prizemljili zrakoplove i ispraznili autoceste.
Tada smo objavili rekordne rezultate iz prethodne godine: 500 najboljih ostvarilo je 2019. najveću novu vrijednost u povijesti. Sad pak objavljujemo rang-listu u kojoj je najveća aktualna novostvorena vrijednost bila gotovo dvadeset posto niža od dosad najnižega povijesnog pobjedničkog rezultata (iz 2010.). Paradoks se okrenuo na drugu stranu.
Ova pesimistična, pandemijska lista dolazi u izrazito optimističnom trenutku: predviđa se da ćemo već do kraja godine nadoknaditi prošlogodišnji pad. Lider je prije tjedan dana također objavio analizu poslovanja tvrtki koje kotiraju na burzi i u prva tri kvartala ostvarile su 18-postotni rast. Nastave li u tom ritmu do kraja godine (a to je pouzdan pokazatelj), i one će nadoknaditi prošlogodišnji manjak od 18 posto.
Takvi rezultati kolidiraju s povratkom inflacijskih pritisaka i aktualnoga 'grintanja' poduzetnika o sirovinama (koje su sve drastično poskupjele), mikročipovima (kojih nema) i naftnim derivatima (čiju je cijenu Vlada i zamrznula)… Kako će izgledati sljedeća godina, uvelike ovisi o globalnim kretanjima, koja su poprilično nepredvidiva. A kako poslovno okružje izgleda na lokalnoj razini?
Vlast ne može uvjeriti većinu da je cijepljenje najefikasnije protiv korone, obnova Zagreba ni godinu i pol nakon potresa nije ni počela (a na Baniji se zasad samo uklanjaju ruševine). Paralelno korupcijski duh nastavlja kuljati iz Plenkovićeva kadrovskog šešira. I to ne iznenađuje. No sad je ozbiljnom istragom zahvaćen i sektor fondova EU, i to ne zbog domaće 'nulte tolerancije'. Hrvatski je Uskok žmirio, ali europski OLAF nije. A upravo su fondovi EU ključna financijska poluga – za razvoj (kako oglašavaju iz Vladinih krugova), a zapravo za preživljavanje glomaznog, inertnog, neefikasnog i korumpiranog državnog aparata.
Iz prvih najava reformi nužnih za uživanje izdašne europske apanaže za jednu od najsiromašnijih i najnesposobnijih članica vidi se da će to biti još jedna igra skrivača u kojoj se 'mijenjamo' samo zato da se ne bismo promijenili. Pa poduzetnicima i dogodine preostaje da se uzdaju samo u se i u svoje kljuse (i da se nadaju da konkurenti neće u svojoj staji uzgojiti jaču ergelu). Pregled kompanija koje su bile najbolje u pandemiji pritom može biti koristan priručnik.