Čačić je za investicije u energetiku. Linić mogućnosti rasta vidi u supstituciji uvoza. Za Vujčića rješenje je u inozemnom kapitalu uloženome u hrvatsku izvoznu proizvodnju. Na Milanoviću je da presudi..
Bilo je i vrijeme da se oglasi i potvrdi da Vlada vodi lošu ekonomsku politiku. Tako je otprilike na izlaganje guvernera HNB-a Borisa Vujčića koje je održao na godišnjoj konferenciji Ekonomskog fakulteta u Zagrebu reagirao glavni oporbeni političar, čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko. Vujčić je poslao poruku o potrebi novoga makroekonomskog modela jer je postojeći ‘slomljen i nepopravljiv’. Ministar financija Slavko Linić ocijenio je Vujčićeve prijedloge kao ‘političke poštapalice’. Premijer Milanović i potpredsjednik Čačić odšutjeli su guvernerove kritike, a mediji su, prema običaju, sve sveli na osobne odnose političkih igrača i ‘tko tu koga’. Šteta. Jer Vujčićevim nastupom kompletirana je lepeza prijedloga kako potaknuti razvoj i izvući Hrvatsku iz kronične recesije. Pojednostavnjeno, Radimir Čačić i dalje tvrdoglavo uvjerava javnost da će investicije u energetiku probuditi nacionalnu ekonomiju. Ministar financija Slavko Linić, ako ga se pažljivo sluša (na Liderovu Klubu izvoznika i konferenciji ‘Dan velikih planova’), smatra da je izlaz u supstituciji izvoza. A sad guverner Vujčić izlaz vidi u, treba pažljivo čitati njegovo izlaganje, povećanju udjela hrvatskog izvoza na postojećim vanjskim tržištima.
Nemojte lijepiti etikete! U normalnoj zemlji, umjesto da neistomišljenici jedni drugima lijepe etikete, trebalo bi u konstruktivnom tonu vidjeti prednosti i nedostatke, prilike i prijetnje svih triju pristupa. Kad je riječ o Vujčićevoj programskoj platformi, važan je dio u kojem daje recept što činiti. Prvi je imperativ, prema guvernerovu mišljenju, ‘sačuvati makroekonomsku stabilnost’. Drugi imperativ jest ‘traženje novog modela rasta’, pri čemu on daje i prijedlog da se taj rast temelji na ‘privatnim investicijama, a osobito privlačenjem privatnoga kapitala u izvozno ili uvozno supstitutivne sektore’. Vujčiću neskloni kroničar primijetio bi da i novi guverner ima pristup ‘ništa nije nemoguće ako to drugi treba napraviti’. Tako bi se moglo protumačiti njegovo inzistiranje na makroekonomskoj stabilnosti. Za nju bi bila zadužena središnja banka. Dakle, ne treba dirati tečaj ni druge stvari koje je držao HNB. HNB se ne treba mijenjati. Trebaju se mijenjati drugi. U tom dijelu guvernerovo je izlaganje bilo tanko. U dijelu o izvozu nema mu se, principijelno, ništa prigovoriti. Uostalom, bilo bi čudno da Lider ne pohvali konačno otkrivanje izvoza kao jedinoga zdravog načina rasta i razvoja.
Strani ili domaći spasioci? U svome radijskom istupu Linić je s pravom tražio kakav bi taj Vujčićev model bio. Vujčić nudi odgovor: on rješenje vidi u privlačenju ‘privatnoga inozemnoga kapitala u izvoznu proizvodnju’. E, sad je pitanje kako to napraviti. Vujčićev je recept bolja poslovna klima. Što nije nešto novo. Ali uz to traži ‘inovativnost i poduzetnost u stvaranju uvjeta koji su bolji nego u drugim zemljama’. Nažalost, tu je guverner već bio pri kraju izlaganja studentima zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta, pa smo ostali uskraćeni za dublju razradu. Zato bi ga trebalo ‘natjerati’ da model razradi u detalje. Ili da se, neopterećeni predrasudama, guverner, ministar financija i prvi potpredsjednik Vlade u suradnji s ‘ekonomistima u formi’ povuku na vikend i doista osmisle nov, nekonvencionalan model rasta. Naravno, pri čemu ni uloga središnje banke ne bi smjela ostati sveta krava. Vjerujem da nikomu na kraju ne bi pala kruna s glave. A ako nije previše da se poželi, bilo bi lijepo da bude prisutan i premijer Milanović. Za takve situacije, kad treba presjeći, izmišljeno je radno mjesto predsjednika vlade. Kad je o guvernerovu izlaganju riječ, zanimljiv je dio u kojem obrazlaže zašto su nužna strana ulaganja u domaću izvozno orijentiranu industriju. Od Irske preko Estonije do Mađarske, Češke i Slovačke, udio izvoza koji ostvaruju poduzeća u stranom vlasništvu jest 80-ak posto. Dakle, tamošnje domaće tvrtke ostvaruju samo 20 posto izvoza. U Hrvatskoj tvrtke kojima su vlasnici domaći poduzetnici ostvaruju čak 53 posto izvoza! S obzirom na to da i sâm Vujčić priznaje da se zanimanje stranaca smanjilo u odnosu na 2004. do 2007., možda ne bi bilo loše dopustiti i nekonvencionalna razmišljanja. Ako u Hrvatskoj ima junaka koji unatoč prejakoj kuni (koju Vujčić ni u primisli ne misli slabiti), visokim kamatama i ignoriranju vlasti ostvaruju toliko velik udio izvoza, možda bi oni, uz neku pomoć, i bez stranih ‘spasilaca’ mogli postati neočekivani motori rasta. Vrijeme je za promišljanja neopterećena stereotipima.