Ministar koji ne diže glavu od stola koliko se posla sručilo na njegova pleća, objasnio je u jednom intervjuu zašto u Hrvatsku ne dolaze strane investicije. ‘Posljednjih 20 godina nismo se sustavno i aktivno bavili prezentacijom naših potencijala. Zato je predsjednica Vlade to promijenila pa je između ostalog i mene imenovala poptredsjednikom za investicije. Kada ulagači dođu u Hrvatsku dobro se osjećjaju kada ih primi potpredsjednik Vlade - rekao je ozbiljno dotični investicijski ministar Domagoj Ivan Milošević.
To što se nevidljive horde stranih investitora zadovoljavaju ugodom koju im pruža činjenica da ih je primio poptredsjenik Vlade i nakon toga sretni odu svojim kućama, očito nije problem. Pa što će nama te njihove investicije, bitno da se ljudi ugodno osjećaju. Čitajući što govori ministar Milošević, nema mjesta pesimizmu.‘Mi smo stabilna država s velikom razvojnom perspektivom‘. Prije ili kasnije to će shvatiti i svi drugi. Nema im druge, pa mi ćemo biti nova članica EU. Glavni okidač našeg neslućenog prosperiteta prema ministru Miloševiću je datum ulaska u EU. Otkada znamo taj magičan podatak i strani investitori su shvatili da smo ‘stabilna država s velikim potencijalom‘. Problem riješen. A ako niste znali, već dulje od godinu dana provodi se Vladin Akcijski plan za uklanjanje prepreka ulagačima. Ta informacija,u kombinaciji s onom da se sprema međunarodni forum ‘Ulažite u Hrvatsku‘ vrijedna je svake hvale i samohvale. Vjerujem da je svima pao kamen sa srca.
U tom svjetlu i brojke postaju nevažne. Pa što da je priljev izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku u prvom tromjesečju ove godine,iznosio 129 milijuna eura, dok je 2010. to bilo 845 milijuna eura. Ili da je lani Srbija privukla 1,3 milijarde dolara stranih investicija, Albanija više od jedne milijarde, Crna Gora 780 milijuna, a Hrvatska tek 583 milijuna dolara. U Srbiji su to sve privatizacijske priče, odmahnut će rukom ministar Milošević. I s pravom kad su njemu (i nama) nepoznat pojam one greenfield investicije kojih u Srbiji koliko-toliko, ipak ima. Kako je krenulo čini se da ćemo mi još sanjati o onim investicijama koje nisu ništa drugo do vulgarna rasprodaja nacionalnog bogatstva u obliku zemlje, mora, voda....od atraktivnih poduzeća ionako gotovo ništa nije ni ostalo.