Uporno čitatelji analiziraju razne posljedice neuravnoteženih pravnih, ekonomskih i ostalih odnosa između vjerovnika i dužnika pristranih u korist vjerovnika.
Tako čitatelj (podaci u redakciji) piše da su radi ubrzavanja potrošnje zakonodavci uvjeravali bankare u apsolutnu sigurnost naplate hipotekarnih kredita, zbog čega su u bankama ‘zaboravili‘ na procjenu profitabilnosti djelatnosti koje kreditiraju.Javio se i čitatelj koji uzroke krize i svih financijskih i gospodarskih nevolja vidi u neprimjerenoj poreznoj presiji, koju ministar Linić još pojačava. Ako se državni proračun ‘puni bolje od plana’, kao što to izjavljuje ministar Linić, onda to znači da taj novac negdje mora i nedostajati. A novac sve više nedostaje obveznicima poreza, osobito u gospodarstvu.
Promašeno kreditiranje Prvi čitatelj piše da je neuravnotežena zakonska regulativa dovela do toga da su se bankari iscrpljivali u procjeni vrijednosti založenih stvari i nekretnina, a prestali procjenjivati hoće li svojim kreditnim plasmanima financirati stvaranje viška novih ekonomskih vrijednosti koje obećavaju profitabilnost do mjere da se može očekivati uredno servisiranje tekućih obaveza, nerizične otplate kredita i dobre zarade.Zbog pada kreditnih plasmana u nove produktivne poslovne pothvate i pojačanog ulaganja u neproduktivnu potrošnju postojeće produkcije došlo je, prema čitateljevu mišljenju, i do promjene strukture u gospodarstvu. Ubrzana potrošnja bez stvarnih novih ekonomskih vrijednosti dovela je do nemogućnosti otplate kredita. Kreditori (bankari) potom su počeli plijeniti založene stvari i prodavati ih na javnim dražbama. To je opet dovelo do veće ponude od potražnje i zaprijetilo bankrotom i bankara, a ne samo korisnika njihovih (hipotekarnih) kredita.Čitatelj podsjeća da izlaz iz tako nastale krize nije ni u nacionaliziranju nenaplaćenih bankarskih potraživanja, kao što se to pokušalo u Americi. To što su da bi se izbjegao bankrot cjelokupnoga bankarskog sustava američki porezni obveznici preuzeli otplatu neplaćenih dospjelih kredita također nije trajno rješenje. Prema mišljenju čitatelja lančanom reakcijom slijedi i smanjivanje poreznih prihoda, tako da ni iz poreza više neće biti moguće sigurno otplaćivanje neotplaćenih kredita. Izlaz čitatelj vidi u izjednačavanju odgovornosti vjerovnika i dužnika za rizik otplate kredita.
Porezna presija A kad je o porezima riječ, treba podsjetiti da je stopa poreza na dohodak u Hrvatskoj među četiri najviše u Europi. Donedavno je i stopa PDV-a bila najviša (tek odnedavno je Hrvatsku s najvišeg mjesta po visini PDV-a potisnula Mađarska s 27-postotnom stopom). Slično je i s ostalim porezima.Još jedino hrvatskim poreznicima treba dokazivati da zemlje s nižim poreznim opterećenjima bilježe znatno bolje gospodarske rezultate i lakše se nose s krizom. Suglasan sam s mišljenjem drugog čitatelja, porezna presija u Hrvatskoj dogurana je do apsurda, a to neizravno priznaje i Vlada. Vidljivo je to prema Uredbi Vlade o otpisu dugova siromašnima (NN 76/12). U toj se Uredbi priznaje postojanje potraživanja države čija bi otplata u cijelosti ‘predstavljala neprimjereno opterećenje za dužnika’. Neprimjereno porezno opterećenje Vlada neizravno priznaje i Zakonom o reprogramiranju poreznog duga ‘uzrokovanoga gospodarskom krizom‘ (NN 45/11 i 25/12). U tom se propisu, doduše, umjesto pojma ‘neprimjereno porezno opterećenja’ više koristi pojam ‘poreznog duga nastaloga gospodarskom krizom’. To ne utječe na najvažnije, nemogućnost plaćanja dospjelih poreznih dugova i ostalih potraživanja države.