Nezadovoljan zbog čak 27 puta uvećanog iznosa obvezne članarine Hrvatske gospodarske komore (s 55 na 1275 kuna na mjesec), javio nam se čitatelj poduzetnik (podaci u redakciji).
Kao dokaz dostavio nam je uvid u zaduženje iz porezne kartice. Čitatelj piše: ‘Koliko je HGK napravio dobroga za gospodarstvo, bila bi preskupa i članarina od jedne kune na mjesec’.Tim javljanjem, međutim, nije potaknuta samo jedna nego niz tema o stranputicama administrativno-pravne prakse u gospodarskim djelatnostima. Porezna uprava naplaćuje neporezne prihode (primjerice, članarine HGK i Obrtničke komore). Takve ‘usluge’ Porezna uprava posebno naplaćuje, a prihodi od tako naplaćenih tih i sličnih ‘usluga’ nisu prihodi državnog proračuna, nego ih poštenjačine iz Porezne uprave samostalno raspoređuju.
Poluistina U ustanovama i komunalnim i ostalim monopolnim državnim tvrtkama izbjegavaju izravna povećanja iznosa raznih zakonskih obveza, članarina ili cijena. A kad zatrebaju povećati sami sebi prihode, korisnike ili kupce svojih usluga obmanjuju tako što umjesto povećanja cijena formalno promijene kategorizaciju i obračun u tarifnom sustavu na način da se tim promjenama ostvari povećanje prihoda bez povećanja cijena.
Čitatelj o 27-merostruko povećanoj članarini piše: ‘Na prvi pogled čini se da HGK nije ništa promijenio osim što se dobro maskirao u odnosu na definiciju razvrstavanja poduzetnika‘.I zbilja, prema Zakonu o računovodstvu (NN 109/07) srednje veliki poduzetnici su oni koji imaju godišnji prihod veći od 62 milijuna kuna, više od 50 zaposlenih i ukupnu aktivu veću od 32 milijuna kuna. A prema kriterijima HGK u istu skupinu svrstani su poduzetnici koji imaju ukupni prihod od 15 (umjesto 62) milijuna kuna i ukupnu aktivu od 7,5 (umjesto 32) milijuna kuna, a jedino je nepromijenjen ostao broj od 50 i više zaposlenih.
Određivanjem znatno niže od one Zakonom o računovodstvu kategorizacije srednje velikih poduzetnika ostvaren je razmjerno veći prihod od (27 puta većeg iznosa) obvezne komorske članarine. Uočivši taj raskorak u kriterijima HGK i Zakona o računovodstvu, uputili smo HGK o tome novinarski upit. I iznenadio nas je naivni pokušaj manipulacije u odgovoru u kojemu je objavljeno pola istine koja je u skladu s interesima HGK, a prešućeno pola istine koja HGK ne odgovara.
Nametnuti zakon U odgovoru se navodi da je prihvaćena izmjena Zakona o računovodstvu i da je nakon toga HGK donio Odluku o financiranju ‘kojom se visina članarine i doprinosa utvrđuju prema izmijenjenim kriterijima‘. A prešućuje se da HGK nije kategorizirao svoje članove prema kriterijima iz Zakona o računovodstvu, nego prema vlastitima određenima znatno niže.U odgovoru se još navodi: ‘HGK je samostalna stručno- poslovna organizacija osnovana na temelju Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori. U skladu s odredbom članka 20. stavka 2. toga zakona način i rokove plaćanja članarine i doprinosa utvrđuje Skupština HGK i samo je ona ovlaštena mijenjati je‘.A u nastavku odgovora naglašava se: ‘Budući je rad HGK reguliran Zakonom o HGK, koji je na temelju članka 88. Ustava donio Hrvatski sabor, nema mjesta primjedbi (čitatelja) da se radi o zakinutom ustavnom pravu dragovoljnosti‘. Ignorira se pritom da se članovi zaista nisu učlanili dobrovoljno, nego zbog nametnute zakonske obveze.
Članarina po lojtrici gor, pa dolZa tri skupine poduzetnika prema njihovoj veličini Skupština HGK donijela je 30. studenog 2011. odluku o iznosu članarine. Ubrzo nakon toga, 16. veljače 2012., ‘snižena‘ je članarina HGK, i to za prvu skupinu s 55 na 50 kuna, za drugu skupinu s 1500 na 1275 kuna i za treću skupinu s 5500 na 4675 kuna na mjesec. I o tom smo ‘sniženju‘, naravno, izvijestili. No čitatelj nam je prigovorio što smo to objavili i poslao nam svoju poreznu karticu da se uvjerimo na koji si je način HGK prihode povećao – prividno smanjujući članarinu.