U mnogim, posebno manjim, tvrtkama uobičajeno je da poslodavac da pozajmicu radniku koju on vraća uskratom od plaće, što se regulira ugovorom između radnika i poslodavca. Tu u pravilu nema problema, ali katkad se dogode neplanirane situacije
Piše: Stjepan Lović
Nisu rijetke situacije da poslodavci svojim radnicima daju pozajmice koje oni obično upotrebljavaju za podmirenje tekućih ili izvanrednih životnih troškova. To se posebno čini u manjim i obiteljskim tvrtkama u kojima se posebno njeguje odnos prema radnicima te se pozajmice često daju pod povoljnijim uvjetima nego što bi to bio slučaj, primjerice, pri podizanju kredita u banci. Zasebnim ugovorom o pozajmici poslodavac i radnik ugovaraju način njezina korištenja, mjesečni iznos povrata pozajmice, dospijeće i uvjete povrata cjelokupne pozajmice te ostale uvjete koje smatraju nužnima za ispunjenje svrhe takva ugovora.
Često se tim ugovorom daje ovlast poslodavcu da uskrati radniku dio plaće sve do povrata cjelokupne pozajmice. Međutim, takva suglasnost valjana je tek ako se daje nakon nastanka međusobnih potraživanja, dakle tek nakon što plaća radnika bude obračunana i spremna za isplatu. Naime, u skladu s člankom 96. Zakona o radu (ZOR), poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema njemu naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, a radnik ne može suglasnost za takvu uskratu dati prije nastanka potraživanja. Ali uobičajeno se i ugovara da rok povrata pozajmice u svakom slučaju dospijeva u trenutku radnikova prestanka radnog odnosa kod poslodavca.
Ako radnik da otkaz
Česte su situacije da radniku prestane radni odnos prije trenutka koji je ugovorom o pozajmici utvrđen kao rok njezina povrata. Razlozi za prestanak radnog odnosa mogu biti na strani poslodavca ili na strani radnika, npr. da je radnik pronašao bolje plaćeno radno mjesto, što je i najčešći razlog radnikova davanja otkaza. U tom slučaju potraživanje poslodavca na temelju povrata pozajmice ostaje nezaštićeno jer poslodavci zbog povjerenja u lojalnost radnika vrlo rijetko traže druga sredstva osiguranja povrata pozajmice.
U tim je slučajevima poslodavac prisiljen sudski potraživati od radnika povrat pozajmice, ako je radnik odbija dobrovoljno vraćati prema uvjetima iz ugovora o pozajmici. Ako radnik otkaže ugovor o radu, poslodavac još jedino može ustegnuti plaće koje mu je dužan isplatiti tijekom otkaznog roka, ali i to samo pod uvjetom da je ugovorom o radu propisan otkazni rok u tim slučajevima, koji ni tada ne može biti dulji od mjesec dana.
Ako poslodavac otkaže radniku
Nisu rijetke ni situacije u kojima je poslodavac prisiljen, zbog npr. poremećaja na tržištu, zbog nužnosti restrukturiranja društva ili povećanja efikasnosti, otpustiti dio radnika, a među njima i one kojima je prethodno dao pozajmicu. Riječ je uobičajeno o poslovno uvjetovanom otkazu na temelju kojega je poslodavac, osim što je dužan isplatiti radniku plaće tijekom otkaznog roka, neovisno o tome je li radnik tijekom tog roka oslobođen obveze rada, dužan isplatiti i otpremninu.
U smislu čl. 126. st. 1. Zakona o radu otpremnina je novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada. Iznimno od stavka 1. navedenog članka, otpremninu ne ostvaruje radnik kojemu se ugovor o radu otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem te onaj koji u trenutku otkazivanja ugovora o radu ima najmanje navršenih 65 godina života i petnaest godina mirovinskog staža.
Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Dakle, postavlja se pitanje je li poslodavac dužan onom radniku prema kojem ima potraživanje zbog dane pozajmice isplatiti otpremninu ili je ovlašten izjaviti prijeboj svoga potraživanja s otpremninom.
Otpremnina nije plaća
Iako sudska praksa još nije razmatrala to pitanje, nema nikakvih zapreka da poslodavac u trenutku nastanka obveze da radniku isplati otpremninu izjavi prijeboj te umjesto isplate otpremnine za taj iznos umanji svoje potraživanje prema radniku zbog dane pozajmice. Zakon određuje da se prijebojem smatra onaj način prestanka obveznopravnog odnosa koji nastaje prebijanjem potraživanja dužnika prema vjerovniku potraživanjem koje vjerovnik ima prema dužniku.
Dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku onim koji ovaj potražuje od njega ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće te ako su oba dospjela. S obzirom na to, u ovom slučaju za poslodavca ne vrijedi zabrana prijeboja iz čl. 96. Zakona o radu jer se otpremnina ne smatra plaćom ili naknadom plaće. Tada je poslodavac ovlašten izjaviti prijeboj i tako umanjiti ili u cijelosti namiriti svoje potraživanje prema radniku zbog dane pozajmice.