Ne samo što im pjevaju hvalospjeve jer pomažu starijima i nemoćnima, prijateljuju i druže se s korisnicima, poučavaju ih i pomažu im u nezgodnim radnjama nego su tzv. društveni roboti dokazano postali i učinkoviti pomagači u mršavljenju. Mogli bi oduzeti posao liječnicima i trenerima jer – ne osuđuju. Duboko se upleću u međuljudske odnose
Doktorica Nicole Robinson znanstvena je suradnica na Sveučilištu Monash, javnom istraživačkom sveučilištu sa sjedištem u Melbourneu u Australiji. Specijalizirala se za dvije istraživačke discipline, inženjerstvo i medicinu, a na tom se sveučilištu konkretno bavi robotikom i psihologijom. Najviše je zanima budućnost zdravstvene zaštite, na što se fokusirala u radu. Ona, zapravo, traži odgovore kako bi se taj važni segment ljudskih života, zdravstvena skrb, mogao poboljšati, digitalizirati, spojiti s umjetnom inteligencijom, pa čak i digitalizirati. I dosjetila se: socijalni roboti mogli bi odigrati najvažniju ulogu.
Kompanije diljem svijeta, što one poznate, globalne, etablirane, što startupovi za koje ćemo možda tek čuti, a koji će, moguće je, vrlo brzo biti jednorozi, razvijaju društvene robote koji imaju splet uloga i dužnosti. I dr. Robinson je svoga socijalnog robota programirala tako da ljudima pomaže u smanjivanju tjelesne težine i pravilnoj prehrani.
Spoj disciplina
Njezin društveni robot pomogao je ljudima angažiranima u istraživanju Sveučilišta Monash da se riješe nezdravih navika i smanje konzumaciju nezdravih grickalica za gotovo pola kalorija unesnih prije istraživanja. Prema podacima iz elaborata, zahvaljujući instrukcijama njezina robota ispitanici su tijekom projekta u prosjeku izgubili 4,4 kilograma. Zaključak istraživanja provedenog na australskom sveučilištu vrlo je jasan: autonomni program isporučen s robotom može biti jednako učinkovit kao i kliničar, odnosno liječnik u istom kontekstu.
– Tehnologija me zanima jako dugo, a i ideja o socijalnom robotu tinjala je prilično dugo, od djetinjstva, kad sam sanjala da postoji robot koji će biti društveno koristan. Najprije sam počela raditi proučavajući ponašanje ljudi, a zatim sam se više počela zanimati za robote i to kako mogu komunicirati s ljudima, što mogu učiniti i kako trebaju djelovati u društvu. Bio je to fantastičan spoj dviju disciplina koje su me zanimale. Postoje načini na koje roboti mogu biti društveno korisni, ovo je samo jedan od njih – ispričala je nedavno novinarima dr. Robinson kad su prvi put objavljeni rezultati njezina istraživanja.
Dobri komunikatori
Društveni je robot onaj koji može komunicirati – s ljudima, ali i s drugim robotima, uređajima, pa čak i, ako treba, s kućnim ljubimcima. Premda su se prije više desetljeća ljudi bojali tog trenutka strahujući kako će roboti sposobni za komunikaciju postati ratoborni manijaci koji će, čim se usprave i budu u stanju složiti jednostavnu rečenicu, istrijebiti čovječanstvo, to se, zasad barem, ne događa ni u primisli.
Roboti dosad baš nisu imali pretjerano društvenih uloga.
Uglavnom su se svodili na pomagače u industriji, često su bili i vrsni kirurzi u medicini, ali s vremenom i razvojem umjetne inteligencije sve su spremniji za ozbiljniji prodor izvan proizvodnih pogona i operacijskih dvorana u kućanstva, pa čak i u liječničke ordinacije. Oni koji imaju društvenu ulogu u očuvanju zdravlja, pa tako i zadaću potpomaganja u gubljenju prekomjerne kilaže, relativna su novina na tržištu.
Otvaranje duše
Preteča su robota u zdravstvenom sustavu pametni telefoni i digitalne aplikacije, koje su također rezultat umjetne inteligencije. No znanstvenici, znatiželjni kakvi jesu, zapitali su se uz vrhunske programere ima li izgleda da bude koristi od društvenih robota u prostoru za potporu zdravlju i dobrobiti.
– Razvili smo robotskoga zdravstvenog trenera za pomoć pri gubitku kilograma primjenjujući principe iz prakse utemeljene na dokazima koje smo oblikovali tako da ih može isporučiti i robot. U ispitivanju su ljudi u programu pratili korake u prehrani koje im je zadavao naš robot. Tako su smanjili i broj kilograma i broj međuobroka te poboljšali zdravlje. Ispitanici su u prosjeku izgubili 4,4 kilograma i količinu hrane tijekom međuobroka smanjili za pola. Tijekom programa nije bilo potrebe za ljudskom intervencijom, što nam je dobar putokaz da i roboti mogu biti važan alat koji pomaže u promicanju svakodnevnoga zdravog ponašanja – istaknula je dr. Robinson.
K tome je navela da je jedna od najvažnijih karakteristika robota, koju su ispitavači naveli kao glavni razlog dobrog ishoda, to što – ne osuđuje.
– Mogao je razgovarati s osobom o ponašanju koje je osjetljivo za nju ili njega bez osude, kao i o koracima koje bi trebali poduzeti da pokrenu promjene. Ako postoji ponašanje zbog kojeg je ispitanicima neugodno, poput konzumiranja slatkih međuobroka ili napitaka, lakše bi se 'otvarali' robotu jer s druge strane ne bi bilo osude – istaknula je dr. Robinson.
Primjena robota u medicini danas je jedno od najperspektivnijih područja u koje se ulažu znatan novac i znanstveni resursi, zbog čega se očekuju i velika dostignuća.
Oslonjeni na neuroznanost
Robotika ima važnu ulogu u zdravstvenim inovacijama i skrbi za starije. Robotička tehnologija usko je povezana s razvojem protetike i implantologije i ta dva područja snažno se oslanjaju na neuroznanost. Od medicinskih robota Da Vinci se najšire primjenjuje u bolnicama, npr. za laparoskopske operacije. U bolnicama diljem svijeta radi nekoliko tisuća takvih robota i obavljeno je više od tri milijuna operacija. Operativni je zahvat precizniji i pacijent se brže oporavi.
Za neke vrste operacija, poput odstranjivanja prostate i maternice zahvaćenih karcinomom, robot se upotrebljava u od 85 do 90 posto slučajeva. No razvoj društvenih robota koji će imati bihevioralnu ulogu nešto je sasvim novo i, bez sumnje, postat će trend koji će u budućnosti donijeti mnogo inovacija.
Društveni egzokostur
Jedan od primjera društvenih robota koji itekako imaju važnu ulogu u društvu kineski je iPal, koji se već upotrebljava kao odgojitelj u dječjim vrtićima. iPal može razgovarati, plesati, pričati priče, igrati igre, potaknuti tjelesnu aktivnost i omogućiti djeci da razgovaraju s prijateljima. Moguće mu je zadati i funkciju drugih aplikacija kao što je pružanje potpore djeci u nekim terapijama ili poučavanju stranih jezika. Taj robot najviše sliči teletubbiesima jer na trbuhu ima televiziju, a igra s njim najsličnija je onoj kao da gledate dijete kako se igra s istoimenim likovima.
Jedan od trenutačno najzanimljivih društvenih robota, koji je izazvao dosta zanimanja na sajmu CES u Las Vegasu na kojem se predstavljaju najnovija dostignuća u tehnologiji i umjetnoj inteligenciji, bio je nosivi robot, odnosno egzokostur, kompanije Sarcos Robotics. Taj nosivi društveni robot sastoji se od kombinacije senzora, računala i motora čija je glavna funkcija da s pomoću njegovih ruku i nogu ljudi mogu raditi više i bolje.
Primjerice, mogu podignuti i do dvjesto kilograma, što znači da mogu biti od velike pomoći osobama u domovima za starije, bolnicama, ali i u industriji, primjerice u zračnim i morskim lukama. U svijetu koji danas zbog pandemije strepi od osobnoga kontakta neće biti lako popuniti radna mjesta koja su povezana s brigom o djeci i starijim osobama.
Kompleksna pitanja
Maja Matarić, informatičarka i robotičarka sa Sveučilišta Južne Kalifornije, promišlja baš o tom izazovu i razvija takozvane socijalne pomoćne robote – strojeve koji pružaju socijalnu potporu umjesto fizičkog rada. Primjerice, jedan od projekata njezina laboratorija jest robot trener koji starijeg korisnika vodi kroz rutinu vježbanja i zatim ga potiče da izađe van i prošeta. Njezin se robot sastoji od bijele plastične glave, trupa i ruku postavljenih na vrh metalnog postolja. Njegovi senzori i softver omogućuju mu da čini nešto od onoga što bi radio ljudski trener. Pa tako robot govori: 'Savijte lijevu podlakticu prema unutra' tijekom vježbe ili 'Dobar posao!' poslije.
– Ne zamjenjujemo njegovatelje, samo popunjavamo prazninu. Odrasla djeca ne mogu biti stalno u institucijama sa starijim roditeljima, a ljudi koji se brinu za starije čestu su potplaćeni i podcijenjeni. Dok se to ne promijeni, morat ćemo se koristiti robotima – istaknula je za američke medije Matarić.
Premda društveni roboti danas doista izgledaju kao igračke i uglavnom i služe, barem oni u slobodnoj prodaji, kao one, u bližoj budućnosti pojavit će se društveni roboti koji će izgledati poput ljudi, sa znatnim sposobnostima, inteligencijom, znanjem, pa i osjećajima. Vrlo brzo zamijenit će dio liječnika, stomatologa, ući će u domove za skrb o potrebitima, ali neće stati na tome. Razvijat će se i dalje, a što će budućnosti donijeti, teško je i zamisliti. Ta budućnost o kojoj ćemo govoriti iz našega današnjeg kuta, svjetonazora, morala, znanja i društvenih odnosa možda bude potpuno šokantna.
Nastat će socijalne promjene i dosad još nezamislivi društveni i međuljudski odnosi: prijateljevanje i partnerski odnosi s robotom, seksualno partnerstvo, brak s robotom itd. Iz toga će proizaći niz etičkih i moralnih dvojbi i iznimno kompleksna pitanja koja zasad možemo samo naslutiti. No bit će tu i druga strana medalje: ti će roboti promijeniti nečije živote nabolje – i već je sama ta činjenica dovoljna da prema njihovoj budućnosti nastupimo barem otvorena uma.