Tehno
StoryEditor

Resetiranje mozga - Zbog mira u svijetu i spokoja duše menadžeri žrtvuju dopamin

11. Travanj 2020.
U tehnološkome miljeu Silicijske doline ponikla je epidemija koja se proširila svijetom, a još nikoga nije ubila. Širi se tako tzv. dopaminski post, svojevrsna dijeta kojom se pokušava izbjeći izgaranje zbog stresnog posla, zahtjevne obitelji i nezvjesnosti svih vrsta. Sve tjeskobe kao čarobno nestaju u roku od 24 sata ako se zaustavi neurotransmiter dopamin, povezan s aktiviranjem osjećaja sreće i zadovoljstva

Nema interneta, društvenih mreža, zabave, prijatelja, seksa i hrane, nikakvih podražaja mozga tijekom dvadeset četiri sata. Ne smije se upotrebljavati računalo, mobitel, televizor, bilo koja tehnologija, a ni slušati glazba... Potpuna nirvana, mozak je isključen, dopamina ni za lijek.

Ne, nije to posljedica socijalne povučenosti u doba koronakrize, taj je virus ponikao u tehnološkome miljeu Silicijske doline u Kaliforniji, ali još nikoga nije ubio. Riječ je o dopaminskoj dijeti tijekom koje se užitaka odriču poslom iscrpljeni vodeći ljudi tehnološkog biznisa, srednji i viši menadžment, a vjerojatno i njihovi oponašatelji među podređenima. Suzdržavanjem od dopamina, nadaju se, vratit će mozak na 'tvorničke postavke' i, mentalno osnaženi, stvoriti nova tehnološka čuda. Dopaminski postitelji tvrde da su prezasićeni podražajima, ponajprije iz medija, velika količina dopamina ​ošamućuje ih i rastresa te vjeruju da će ih suzdržavanje od dopaminskih podražaja učiniti kreativnijim i uspješnijim na poslu.

Ekonomija ovisnosti

Dopamin je jedan od nekoliko 'hormona sreće', čini nas energičnima, marljivijima, kreativnijima, lakše obavljamo svakodnevne obveze, bolje spavamo, učimo i usredotočujemo se na ono što radimo. Ipak, neki tvrde da umjesto uobičajenog automatskog odgovora na dopamin, koji nam pruža kratkotrajni zamah, treba resetirati mozak dopuštajući sebi povremeno osjećati se osamljeno, dosadno ili uživati u jednostavnim i prirodnim aktivnostima. Tako se vraća samokontrola i može se bolje rješavati kompulzivno ponašanje zbog toga što dopamin može pomoći u kontroli ponašanja koja negativno utječu na život. Naime, zbog stalne prekomjerne stimulacije mozga možemo s vremenom postati manje osjetljivi na dopamin, zbog čega će nam trebati sve više podržaja da bi se stekao osjećaj ugode koji bi na kraju mogao završiti kao ovisnost.

S druge strane, manjak dopamina izaziva niz negativnih pojava, ponajprije emocionalnih, i drugih teškoća poput nesanice, gubitka apetita, psihičke i fizičke bolesti. Zbog čega onda dopaminska dijeta? Zbog ovisnosti, tvrdi američki psihijatar Cameron Sepah, sveučilišni profesor iz Instituta za neuroznanost na UCSF-u koji je tu pojavu i imenovao. Tvrdi da svijet živi u ekonomiji ovisnosti i da Amerikanci u prosjeku potroše više od jedanaest sati na dan konzumirajući medije, a neki i više od toga.

– Ne možete se potpuno suzdržati od tehnologije, ali dopaminska dijeta daje priliku za ograničavanje ili dijeljenje na način koji omogućuje mozgu da se malo resetira – kaže Sepah.

Bez stimulansa 24 sata

Dopaminski post privremeni je asketizam koji za razliku od ostalih dijeta traje samo jedan dan. Samo toliko vremena dovoljno je postiteljima suzdržati se od bilo kakvih dopaminskih podražaja mozga kako bi ga odmorili iliti kemijski očistili. Priča o dopaminskom postu razbuktala se u listopadu prošle godine porukom na Twitteru.

- Suzdržite se od svih stimulativnih aktivnosti (hrana, društveni mediji, porno, vježbanje, glazba) tijekom jednoga budnog ciklusa. Umjesto toga meditirajte, razmišljajte i razmišljajte, tuširajte se... - napisao je američki kemičar i biohaker James Sinka.

Nije to bio prvi put da je u javnosti spomenut dopaminski post. Prvi dnevnici o blagodatima kratkotrajnog asketskog načina života sudionika tehnološke scene u Silicijskoj dolini pojavili su se na internetu još prije četiri godine. No suvremenim asketima dopaminski post ne služi da bi dosegnuli svetačku auru, oni samo žele resetirani mozak pripremiti za nove poslovne izazove.

Primjerice, Twitterov izvršni direktor Jack Dorsey katkad je dopaminski postio 22 sata na dan, a katkad je i nekoliko dana pio samo vodu. To je navelo kritičare da Dorseyjevu dopaminsku dijetu uspoređuju s drugim strogim dijetama, ali i poremećajima prehrane, postavljajući pitanje gdje je granica između 'podražaja podražaja' i istinske brige za zdravlje. Da ljudi vole trendove, pokazao je i videozapis wellness-blogera Richarda Yonga objavljen na YouTubeu u studenom 2018., nazvan 'Kako vratiti svoj život natrag – brzi dopamin', koji je pregledan 1,7 milijuna puta. Međutim, mnogi znanstvenici misle da dopaminski post ne pomaže jer se ne može postiti od prirodnih kemijski procesa u mozgu.

Pogrešno shvaćen

Američki neuroznanstvenik Joshua Berke, koji proučava kemiju mozga, tvrdi da su u zabludi oni koji misle da mogu tako kontrolirati dopamin.

– Dinamika dopamina stalno se mijenja. Uzimanje kokaina, primjerice, može potaknuti porast njegove razine, nakon čega mozgu treba vremena da se oporavi, ali seks, vježbanje ili dobra hrana ne utječu negativno. Normalne, ugodne aktivnosti ne čine ništa loše dopaminskom sustavu – kaže Berke.

Da je termin 'dopaminski post' pogrešno shvaćen, tvrdi i Sepah koji je tu pojavu nazvao 'vrućim trendom Silicijske doline'.

– Naglasak je na problematičnom ponašanju, a ne na dopaminu. Dopamin je samo mehanizam koji objašnjava kako se ovisnosti mogu pojačati – kaže Sepah, tvrdeći da je dopaminski post samo još jedan način opisivanja i strukturiranja tehnike bihevioralne terapije koja se naziva kontrola podražaja.

Njegova metoda suzdržavanja od ovisnosti koju preporučuje svojim pacijentima, među kojima su i mnogi menadžeri iz Silicijske doline, nije stroga poput dopaminskog posta koji uključuje potpunu izolaciju i samo pijenje vode tijekom dvadeset četiri sata. Sepah misli da se postitelji trebaju usredotočiti na problematična ponašanja. Ovisno o pacijentu, to bi mogla biti kompulzivna ponašanja poput emocionalne prehrane, pretjerane upotrebe interneta i igara, kockanja i kupovanja, ovisnosti o pornografiji i masturbaciji, traženje uzbuđenja i noviteta te drogiranje.

– Ograničavajući ovisnost u određenom razdoblju, uspostavlja se kontrola stimulansa koja smanjuje impulzivno ponašanje – tvrdi Sepah.

No mnogi ljudi opčinjeni novim idejama s interneta, a koje u djelo provode njihovi uzori, prihvaćaju sve ekstremnije, asketske i nezdrave verzije tog posta, utemeljene na zabludama o tome kako dopamin djeluje u mozgu: ne jedu, ne vježbaju, ne slušaju glazbu, ne druže se, ne razgovaraju... Oni ne razumiju o čemu je zapravo riječ, a nerazumijevanje je izravan put u neprilagođeno ponašanje.

Slojeviti pristup

Profesor psihologije John Salamone sa Sveučilišta Connecticut tvrdi da je ideja izjednačavanja dopamina sa zadovoljstvom veliko pojednostavnjenje te problematike.

– Dopamin je uključen u mnoge funkcije, motivaciju, emocije, učenje... Njegova je uloga u raspoloženju komplicirana, on nije samo 'kemikalija zadovoljstva'. Ljudi mu često pripisuju užitak izazvan hranom ili lijekovima, no postoje dokazi koji upućuju na to da ometanje prijenosa dopamina ne mijenja hedonistički odnos prema hrani i da uporaba lijekova antagonista dopamina, koji se vezuju na dopaminske receptore i blokiraju vezivanje dopamina na njih, izaziva subjektivan učinak – rekao je Salamone.

Psihologinja koja se bavi psihologijom zdravlja i medija dr. Nancy Mramor tvrdi da je dopaminski post, odnosno povremeno malo blaže odricanje od dopamina od onoga koji prakticiraju menadžeri u Silicijskoj dolini, vrlo koristan. Tvrdi da za uravnotežen život treba malo gledati televizijski program, čitati ili piti kavu. No neće biti dobro ako neke aktivnosti, poput čitanja ili pretraživanja interneta, postanu bijeg od života, odgovornosti i ljudske interakcije, zato bi takvo ponašanje u začetku trebalo spriječiti. Tvrdi i da bi stručnjaci za mentalno zdravlje u tom slučaju najvjerojatnije preporučili slojevit pristup problemu umjesto potpunog suzdržavanja od dopamina.

– Često se osoba mora odmarati od nečega kako bi joj se otvorila nova perspektiva. No to se mora činiti postupno kako bi se došlo do željenog cilja i postigao trajan učinak – izjavila je Mramor.

Motiv za buduće odluke

Postdoktorand na Sveučilištu Duke Jaime Castrellon, čije je istraživanje o utjecaju dopamina na samokontrolu objavljeno u časopisu Neuroscience, smatra da se dopamin ne može izjednačavati sa zadovoljstvom i ovisnošću.

– Bavljenje svakodnevnim aktivnostima normalno je i ne smije se uspoređivati ​​s ovisnostima o lijekovima ili ponašanju. Općepoznato je da je viša razina dopamina povezana s pozitivnim osjećajima kao što su uzbuđenje i želja za uključenjem u nešto ugodno. Ti osjećaji podupiru učenje pozitivnih ishoda iz prošlih odluka i motiviraju nas za buduće odluke – napisao je Castrellon.

Osim toga tvrdi i da privremeno suzdržavanje možda neće utjecati na razinu dopamina, posebno ako je postitelj u vrijeme posta kod kuće, u poznatom prostoru, jer se može očekivati da će i boravak u poznatom okružju otpustiti dopamin. Iako postitelj, primjerice, neće uključiti Netflix kad se vrati kući, već sâm pogled na televizor aktivira oslobađanje dopamina jer je to povezano s prijašnjim iskustvom. 

22. studeni 2024 01:48