Četiri poljske faze Studenca: Preuzimanje – širenje – IPO – predstečaj
Kompaniju koja se hvalila s najvećim brojem trgovina upravo je agresivno širenje na velik broj malih dućana dovelo na rub propasti
U srijedu 20. studenoga 2024. počela je javna ponuda dionica Studenca. Trebao je to biti vrhunac višegodišnjeg projekta kojim je od regionalnog dalmatinskog trgovca stvaran nacionalni maloprodajni lanac. Nepune dvije godine poslije kompanija se našla u predstečajnom postupku.
Od Milavića do poljskog fonda
Priča o Studencu počela je mnogo prije IPO-a. Josip Milavić prvi je dućan otvorio u Dućama kraj Omiša 1991. godine. Od tada je svoju tvrtku razvijao kao regionalnog trgovca. Prekretnica je stigla 2018., kada je lanac sa 384 trgovine preuzeo poljski investicijski fond Enterprise Investors. Logika bila je tipična za privatni kapital: kupiti tvrtku, povećati joj vrijednost i nakon nekoliko godina pronaći kupca ili drugi izlaz iz investicije.
Najagresivnije širenje preuzimanjima
Slijedilo je jedno od najagresivnijih širenja u hrvatskom gospodarstvu. Studenac je preuzimao konkurente diljem zemlje: Sonik, Bure trgovinu, Kordun, Decentiju, Istarske supermarkete i niz drugih regionalnih i lokalnih trgovaca. Svaka akvizicija donosila je nove lokacije, nove kupce i nove prihode. Do 2025. prihodi su povećani na 854 milijuna eura - mreža se proširila na gotovo 6100 zaposlenih u više od 1400 trgovina.
Kompanija se počela predstavljati kao najveći hrvatski trgovački lanac po broju prodajnih mjesta.
Na papiru je sve izgledalo impresivno. Prihodi su rasli iz godine u godinu, a Studenac je postao jedan od najvidljivijih primjera konsolidacije domaće maloprodaje.
Premala profitabilnost, prevelike kamate
No broj trgovina nije isto što i profitabilnost. Trgovina hranom i robom široke potrošnje poznata je po vrlo niskim maržama. Veliki promet često donosi skromnu zaradu, a mali kvartovski dućani, na kojima je Studenac gradio velik dio svoje mreže, u pravilu ostvaruju niže promete i slabiju operativnu učinkovitost od velikih supermarketa i hipermarketa.
Dok su kamatne stope bile niske, model rasta financiran dugom funkcionirao je bez većih poteškoća. Međutim, nakon promjene monetarnog ciklusa troškovi financiranja počeli su naglo rasti. Istodobno je postajalo sve skuplje održavati golemu i geografski raspršenu mrežu trgovina, od kojih one uz obalu opterećuje i velika sezonalnost. Prihodi su i dalje rasli, ali financijska slika više nije pratila marketinšku priču o uspjehu. Za to vrijeme vlasnici su tražili investitora.
Propao i 'plan B' – IPO
Kad to nije uspjelo, pokrenut je 'plan B' - IPO. Javna ponuda dionica trebala je osigurati novi kapital i otvoriti sljedeću fazu razvoja, ali i ponuditi izlazni put vlasnicima koji su nakon nekoliko godina ulaganja tražili monetizaciju investicije. Neki analitičari tada su već upozoravali da će tržište više zanimati profitabilnost nego broj otvorenih ili preuzetih trgovina. Zaista, investitori nisu bili impresionirani. IPO je propao.
Studenac je povukao javnu ponudu. Službeno obrazloženje bilo je da tržišne okolnosti nisu omogućavale ostvarenje ciljeva IPO-a. Neslužbene informacije ključnim su spominjale odustajanje Europske banke za obnovu i razvoj od planiranog stjecanja udjela u kompaniji.
Nastavak rasta i zaduživanja
Tako je Studenac ostao bez 80 milijuna eura svježeg novca, koji je namjeravao potrošiti za nastavak širenja (i na slovensko tržište), ali i za otplatu dugova.
Kompanija je nastavila s dvoznamenkastim rastom i u 2025., ali se dodatno zadužila za 48 milijuna eura i na kraju godine iskazala gubitak veći od 30 milijuna eura. Više nije ispunjavala financijske uvjete dogovorene s kreditorima, rasli su gubici i pritisak na novčani tok, a revizori su upozoravali na neizvjesnosti povezane s nastavkom poslovanja.
Predstečajem izbjegnut stečaj
Ono što je godinama predstavljano kao uspješna priča o rastu počelo se pretvarati u priču o (ne)održivosti poslovnog modela.
Financijske teškoće kulminirale su u rujnu 2026. Jedan od vjerovnika, A&G Logistika 01, podnio je 23. rujna zahtjev za otvaranje stečaja nad Studencem, a samo dva sata poslije kompanija je podnijela zahtjev za pokretanje predstečajnog postupka. Sljedećeg dana objavljeno je da su Studencu blokirani računi. Vjerovnik je potom povukao svoj zahtjev, a 29. rujna otvoren je predstečajni postupak.
Kraj velikih ambicija
To ne mora značiti kraj kompanije, ali čak ako pokušaj financijskog restrukturiranja rezultira sporazumom s vjerovnicima, ovo je kraj velikih ambicija. Činjenica pak da je do pokretanja predstečaja došlo manje od dvije godine nakon IPO-a čini Studenac najvećim i za širu javnost najiznenadnijim poslovnim posrtajem u Hrvatskoj nakon sloma Agrokora.
Priča o Studencu zato nije samo priča o jednom trgovačkom lancu. To je priča o granicama rasta temeljenog na akvizicijama, o opasnostima visokog zaduživanja u djelatnosti s vrlo niskim maržama i o razlici između stvaranja dojma veličine i stvaranja održive profitabilnosti.
Dana 20. studenoga 2024. investitorima je predstavljana vizija daljnjeg osvajanja tržišta. Nepune dvije godine kasnije priča o osvajanju tržišta pretvorila se u borbu za opstanak.
