Dvoje Nijemaca izazvalo je ovih dana pozornost hrvatske javnosti. Karamarkov ekonomski džoker Hans-Werner Sinn zaljuljao je političku scenu predlažući devalvaciju kune. No još veću pometnju izaziva Manuela Schwesig.
Njemačka ministrica obitelji najavila je zakon o javnosti svih plaća, bez obzira na to tko bio poslodavac. Panika iz Njemačke prelila se i do hrvatske poslovne scene.
Moram priznati da nisam veliki simpatizer javnog čerečenja menadžerskih novčanika, ni u privatnom ni u javnom sektoru. Uvjeren sam da je svakoj tvrtki bolje imati sposoban menadžment koji s vrtoglavim tajnim primanjima ostvaruje profit, razvija tvrtku, investira i otvara nova radna mjesta, nego stranačke uhljebe koji dobivaju nemali novac prema uobičajenim pravilima i vode tvrtku u propast ili, u boljem slučaju, drže je u stagnaciji. Sjećam se jednog slučaja u smiraj socijalizma, kad su već zapuhali prvi tržišni vjetrovi. Kandidat za direktora jedne tvrtke pitao je Radnički savjet (koji mu je tada bio praktički poslodavac) koliku plaću može očekivati. Nakon kraćeg izmotavanja kandidat je pristao raditi za malu plaću, ali uz opasku da će uskoro ionako svima u poduzeću plaće porasti, pa tako i njemu. Tako je u tom slučaju i bilo. (Bar do pretvorbe i privatizacije.)
I sad će biti zanimljivo promatrati tko se najviše boji objavljivanja svojih prihoda. Front se već iskristalizirao. Sindikati su, naravno, za, a poslodavci odlučno protiv. Obrtnici su za, ali… A ministar Mrsić je odlučno možda za objavu ako… Kako god, svojih previsokih plaća srame se svi koji ih ne zaslužuju. S druge je pak strane vojska potplaćenih. Njih je stid koliko malo dobivaju za svoj rad. Zato nijednom od ta dva njemačka prijedloga ne dajem šanse da se zapelca i primi u Hrvatskoj.