Dok 200-tinjak radnika Adriadiesela i dalje štrajka, Nadzorni odbor jednim okom gleda prema Karlovačkoj banci kao mogućem i sposobnom spasitelju, a drugim okom i uhom prati sa zebnjom daljnje radikaliziranje situacije u Ukrajini, te strahuje od posljedica mogućeg ekonomskog embarga EU-a i Zapada prema Rusiji.
Tako u maniri teatra apsurda, još do jučer iscrpljena i gotovo klinički mrtva Karlovačka banka, zahvaljujući preuzimanju od strane Ivana Žabčića i Marka Vukovića, postaje bitan čimbenik koji bi mogao pružiti ruku spasa Adriadieselu, koju u predugom čekanju novih ugovora o gradnji dieselgeneratorskih setova za nastavak ruskog i bjeloruskog nuklearnog programa tone u nova dugovanja, što je rezultiralo i radničkim štrajkom.
Prema riječima Marka Bubaša, člana NO-a u kojem on zastupa državu koja ima 32 postotni udio u vlasničkoj strukturi, i ostala dva glavna suvlasnika s podjednakim udjelima - Uljanik i Jadranska ulaganja Danka Končara, na prošlotjednom sastanku s predstavnicima Karlovačke banke govorilo se o realnom mogućnosti da se Kabi prenesu upravljačka prava, a da ona odmah sa sedam milijuna kuna stvori nužnu premosnicu kojom bi se riječio dobar dio obveza prema radnicima za drugi dio plaće za studeni, za čitav prosinac, te siječanj ove godine, ali i za obrtna sredstva za dovršetak započete proizvodnje za hrvatsku brodogradnju. Damir Dragičević, savjetnik Uprave Karlovačke banke potvrdio je o čemu se govorilo na sastanku s NO-om, ali je i naglasio da je prvenstveni cilj bilo kakvih aranžmana spašavanje 15 milijuna kuna potraživanja Kabe prema Adriadieselu što po osnovi kredita, što po osnovi izdanih bankovnih garancija, da Kaba za sad nije dala nikakvu službenu ponudu, a da će o svim ostalim elementima više biti poznato za dan ili dva.
Marko Bubaš ističe kako je razumljivo da Kabini vlasnici, inače suvlasnici HS-Produkta, kao iskusni i dobri poduzetnici ne žele uletjeti u vlasničku strukturu, već bi za vrijeme eventualno ustupljenih upravljačkih prava u sljedeće tri godine bili izvršeni ozbiljniji proboji za konkretne poslove na ruskom i tržištu koje prema njemu gravitira, a što je najizraženije u tehnologiji izgradnje nuklearnih elektrana. U tom kontekstu novi Adriadieselov motor za dieselgeneratorske setove za nuklearke već je prepoznat kao kvalitetno rješenje od strane ruskog naručitelja Atomenergoproma, i Bubaš smatra realnom opcijom dobivanje narudžbe za bjeloruski nuklearni program u vrijednosti od oko 30 milijuna eura. No, do potpisa takvih ugovora zasigurno neće doći, unatoč konkurentnosti Adriadieselova motora, ne dogodi li se ozbiljan i vidljiv pomak u financijskom stabilizaciji Adriadiesela, a Bubaš dodaje da uz bjelo(ruski) program Adriadiesel ima izgleda i za ugovaranje proizvodnje motora za dieselske elektrane za Irak, o čemu je već bilo iskazanih interesa.
Preuzme li Kaba, dodaje Bubaš, upravljanje nad Adriadieselom, njeni će predstavnici zasigurno ozbiljno poraditi i na daljnjem ugovaranju dugoročnog poslovanja na širem svjetskom tržištu, a onda, po njegovoj procjeni, nije isključen ni direktan, financijski potvrđen, ulazak Žabčića i Vukovića i u vlasničku strukturu Adriadiesela. Premda je sada nominalno temeljni kapital Adriadiesela na razini od 30-tak milijuna kuna, tržišna vrijednost tih dionica zasigurno je daleko manja, pa bi dokapitalizacijska injekcija budućim suvlasnicima u startu osigurala velik suvlasnički udio, bez da se nateže s pregovaranjem o kupnji postojećih suvlasničkih udjela od sadašnjih suvlasnika. Takav scenario koji priželjkuju i radnici, vjerojatno bi u Adriadieselu donio jaču i bolju organizaciju, osigurano izvozno tržište, te uspostavu istraživačko-razvojnog odjela, bez kojeg danas nema opstanka u međunarodnoj tržišnoj utakmici. I sve je to, smatra Bubaš, vrlo realno, uz jedan uvjet, a koji nije u rukama spomenutih dionika u ovoj priči, a to je da se zbog sankcija i embarga ne zatvori rusko i o njemu ovisno okolno tržište.