Svaka pravna norma načelno ima prednosti i nedostatke, pitanje je samo prevladava li jedno ili drugo. Ako ne prevladava, tada pravnu normu treba ili izbrisati ili promijeniti.
Čini nam se da je institut zabilježbe prvenstvenog reda iz čl. 72.-77. Zakona o zemljišnim knjigama zreo upravo za potonje – brisanje ili bar promjenu. Riječ je, naime, o institutu kao izmišljenome za zloporabu raznih razina, bez dovoljno sudske prakse koja bi pokazala kako se te pravne norme tumače i na što svaki pravni subjekt, a posebno poduzetnici, jednostavno mora paziti ako želi izbjeći nepotrebne rizike.
Načelo primanja Općepoznato je da u zemljišnoknjižnom pravu vrijedi pravilo: tko prvi, njegova djevojka, što znači da tko prije preda prijedlog zemljišnoknjižnom sudu, ima prednost. Pri tome vrijedi trenutak kad sud primi prijedlog, neovisno o tome kada je i kako poslan, dakle vrijedi ‘načelo primanja’, što je posve različito od općeg pravila prema kojemu predaja preporučenom pošiljkom znači sačuvanje roka, neovisno o tome kada je prijedlog stigao kamo je upućen, što je ‘načelo slanja’ Također je poznato da svaki vjerovnik, ako ostvari stvarno pravo na dužnikovoj imovini, nema rizika od stečaja, bankrota ni drugih sličnih situacija zbog kojih bi mogao ostati kratkih rukava. Poznato je i da poštenje i korektnost dužnika često ovise o fazi postupka sudskog utvrđivanja prava i namire duga. To znači da je na početku postupka dužnik u pravilu bezbrižan, ali s njegovim odmicanjem u za njega pogrešnom smjeru sve češće poseže za raznim modelima izigravanja vjerovnika. Točno je da se dužnik ne može blokirati (i tako bi trebalo ostati) i onemogućiti mu poslovanje samo zato što postoji vjerovnik koji tvrdi da je vjerovnik, zato slično vrijedi i za situaciju u kojoj čak postoji prvostupanjska presuda (jer žalbeni postupak i postoji da bi se ispitalo je li odluka u prvom stupnju zakonita i, ako nije, koji su razlozi i značenje nezakonitosti). Međutim, kad je riječ o zabilježbi, stvari stoje potpuno drukčije.
Založiti ili prodati Vlasnik koji ima čist vlasnički list, što znači da je bez ikakva tereta, pa i tzv. plombi koje onemogućavaju neki zahtjev, idealna je meta za sve one kojima je nešto dužan. Institut zabilježbe prvenstvenog reda omogućava mu da (i to neograničen broj puta) najavi namjeru da otuđi ili optereti svoju nekretninu te tako ostvari prvenstveni red za toga budućeg partnera. Prvenstveni red vrijedi godinu dana ako je riječ o namjeri upisa založnog prava, a za druge slučajeve (pa i kupoprodaju) šezdeset dana. Ako se poštuje rok, dužnik u njemu može tražiti i naći partnera za posao i osigurati mu prvenstveni red koji se odnosi na trenutak kad taj partner još možda i ne razmišlja o ulasku u posao, uz mogućnost da prilagođava uvjete posla kako god hoće. Samo u jednom slučaju to neće vrijediti: ako se proglasi stečaj u roku od šezdeset dana ili godinu dana, tada prvenstveni red vrijedi samo ako je isprava o poslu bila sastavljena prije otvorenja stečaja; dan sastavljanja dokazuje se javnom ovjerom.
Uobičajeni propusti Iako bi taj pravni institut svakako (ovakav kakav jest) trebalo zabraniti, dok vrijedi, treba upozoravati na uobičajene propuste onih koji se njime odluče koristiti. U prvom redu riječ je o propuštanju ovjere potpisa na prijedlogu za zabilježbu, što se, inače, na prijedlogu nikad ne radi, a na ispravi na kojoj se prijedlog temelji izostanak ovjere znači samo da nije moguća uknjižba, nego predbilježba koju treba opravdati. Drugo je da se odluka kojom se udovoljava prijedlogu za zabilježbu prvenstvenog reda izdaje samo u jednom otpravku na kojem se potvrđuje da je zabilježba izvršena. To znači da se ne mogu izraditi ovjerovljene preslike koje bi poslužile umjesto toga jedinog otpravka, kao što se gotovo ne mogu izraditi ni ovjerovljene preslike vrijednosnica.