[gallery columns="5" ids="227069,227070,227071,227072,227073"]
Siromaštvo i nejednakost u Hrvatskoj nisu popularne teme, barem od boravka Thomasa Pikettyja u zemlji. A upravo je o njima ovih dana u Zagrebu zborio Branko Milanović, srbijanski ekonomist s američkom adresom (među ostalim, bio je dugogodišnji glavni analitičar Svjetske banke zadužen upravo za te teme), koji o tome u svijetu vjerojatno zna najviše. Tema je njegova predavanja ‘Trendovi u globalnoj nejednakosti u dohotku i njihove političke posljedice‘, o čemu smo razgovarali uoči njegova govora na Pravnome fakultetu.
Za razliku od Pikettyja, koji predlaže (vlasnicima kapitala) neprihvatljivo rješenje – oporezivanje kapitala – Milanović rješenja nema. No usprkos tome što misli da je kapitalizam upao u svojevrsnu klopku, uvjeren je da će se rast nejednakosti morati zaustaviti, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga što sve manje ljudi može kupovati. A kupnja je pogonsko gorivo kapitalizma. U protivnom bi se na političkome obzoru s rađanjem radikalne ljevice ili desnice moglo prilično zamračiti.
• Od izdanja Pikettyjeva ‘Kapitala‘, a pogotovo u vrijeme kad je gostovao u Zagrebu, vodio se pravi rat brojkama, pri čemu je dio ekonomista dokazivao kako nejednakost i siromaštvo ne rastu. Vi tvrdite obrnuto?
– Dvije su vrste podataka na temelju kojih se provode analize: anketa kućanstava, s kojima ja radim, i fiskalni podaci, s kojima radi Piketty. I jedni i drugi podaci u svim razvijenim zemljama i zemljama OECD-a upozoravaju na porast nejednakosti. Nije riječ o novome, iznenadnom trendu, o nečemu što se događa posljednjih godinu-dvije, riječ je o trendu koji traje već više od 25 godina. S krizom se ponegdje nejednakost još više povećala jer su troškovi krize pali na siromašne slojeve. U nekim zemljama raslojavanje nije poraslo ili zbog većih izdvajanja za razne oblike socijalne skrbi i zaštite ili zato što su bogati izgubili na burzi, no u prosjeku nejednakost raste; događa se to u Americi, Njemačkoj, Rusiji, Kini, Indiji. Nema sumnje da se većini svijeta nejednakost povećala.
• Dakle, Piketty ima pravo, ne priviđa nam se sve veća ‘segregacija‘?
– On nedvojbeno ima pravo jer primjenjuje fiskalne podatke koji raslojavanje prokazuju još oštrije nego podaci kojima ja raspolažem. I drugo, zbog fokusiranja na fiskus on se doista može koncentrirati na jedan posto najbogatijih. Podaci bez sumnje pokazuju povećanje nejednakosti u raspodjeli bogatstva i nitko ih ozbiljan ne može dovoditi u pitanje. U pitanje možda mogu dovesti njegovu daljnju nadgradnju podataka, njegovu interpretaciju. Dakle, možemo se pitati slaže li se netko s njim, smatra li njegov model relevantnim, no podaci su nedvosmisleni.
• Kažete da je raslojavanje sve očitije i u razvijenim zemljama, kamo se upravo sele cijele mlade generacije iz zemalja poput Hrvatske u potrazi za boljom budućnošću. Hoće li je ondje naći?
– S krizom je raslojavanje postalo sve oštrije upravo u razvijenim zemljama, no to nije senzacionalna vijest, to se zna već dvadesetak godina. Sve dok je dohodak rastao prema stopi od dva do tri posto, malo, ali to je ipak rast, jaz je bio prikriven i manje očit. No s krizom rasta više nema, Europa ne raste već sedam godina, i svi se problemi jasnije vide. Jedan je od tih problema nestanak srednje klase u razvijenim zemljama. Podaci pokazuju kako je u posljednjih dvadesetak godina čak i u uspješnim zemljama kakva je Njemačka smanjen broj ljudi srednje klase. Dogodilo se raslojavanje, istina, ne dramatično; nekada je u Americi oko 30 posto ljudi bilo u toj klasi, danas je to 27 posto. No trend se nastavlja s obje strane oceana.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.