Kao što se to često događa, neki novi pravni instituti ponuđeni u poslovnoj praksi dosta se nekritično prihvaćaju.
Drugim riječima, najčešće se gleda samo na pozitivne stvari, a o negativnima se i ne vodi računa. Dobar je primjer takvoga čudnog postupanja ugovor o leasingu, koji je jako proširen u hrvatskoj praksi, a i Zakon o leasingu predstavlja pravi primjer zakona koji pokazuje nemoć da umjesto tuđice pronađe odgovarajuću hrvatsku riječ (zanimljivo je to usporediti s donedavnom zakonskom odredbom koja nije dopuštala oznaku tvrtke na stranom jeziku, uključujući i engleski). Točno je da je leasing-rata nešto niža od kreditne, kao i da tzv. HROK pretraga (obvezna kod svakog uzimanja kredita, a praktično nepoznata kod leasinga) mnogima i ne ostavlja mogućnost odabira, i leasing im je jedini izbor. No postoji mnogo stvari o kojima bi svatko tko razmišlja o leasingu trebao voditi računa. U ovom ćemo se tekstu ograničiti samo na nekoliko najvažnijih.
Na štetu primatelja Svaki predmet uzet na leasing ostaje vlasništvo leasing-kuće sve dok ugovor traje i takav premet ne predstavlja baš nikakvu sigurnost za vjerovnike primatelja leasinga. To vrijedi kako za operativni tako i za financijski leasing. U pravilu leasing-kuće nameću obvezu sklapanja ugovora o kasko-osiguranju, dakako na štetu odnosno trošak primatelja leasinga. No kasko-osiguranje pokriva slučajeve krađe (i to ne u svim državama, treba pažljivo čitati policu osiguranja uključujući i ono napisano malim slovima i ono što stoji u općim uvjetima osiguranja, posebno za osobe koje putuju u države izvan Europske unije, koje su često isključene od osiguranja za krađu) i oštećenja, ali ne i kvarove pa se u slučaju kvarova događa apsurdna situacija - predmet leasinga ne može se upotrebljavati, a obveza plaćanja leasing-obroka traje bez ikakve promjene (u jednom slučaju primatelj je zamolio samo za zastoj s plaćanjem jer je popravak koji je bio pokriven jamstvom proizvođača trajao više od mjesec dana, ali davatelj leasinga nije htio ni čuti o tome).
Smanjivanje vrijednosti Staro pravno načelo glasi da svi problemi terete vlasnika (res perit domino), vlasnik je davatelj leasinga i svi problemi terete primatelja leasinga. Da stvar bude još gora, upotrebljava li primatelj leasinga predmet više od prosjeka (a kod vozila se primjerice sada ti podaci na tehničkom pregledu evidentiraju i trajno čuvaju), vrijednost predmeta se umanjuje i osiguravatelj (ako i isplati štetu) umanjit će je, a primatelj leasinga će onda tu razliku i eventualnu razliku do tržišne vrijednosti morati platiti davatelju leasinga.Primatelj leasinga sebi ne može dopustiti praktično nikakav sukob s davateljem leasinga ako je riječ o vozilu ili plovilu koje podliježe registraciji jer bez davatelja leasinga kao vlasnika nema produljenja registracije.
Apsurdna praksa I na kraju doista apsurdan primjer iz prakse: jedno trgovačko društvo (podaci poznati redakciji) koje je dio velikoga holdinga (i stoga iznimno interesantnoga poslovnog partnera svima, od osiguravatelja do davatelja leasinga) doživjelo je na predmetu leasinga problem koji je samo uz iznimno dobru volju osiguravatelja bilo moguće tretirati kao osigurani slučaj. Osiguravatelj je u skladu s dobrim poslovnim običajima, računajući na dugoročnu korist, pristao platiti 50 posto štete i tako svojom korektnošću vjerojatno stekao neograničeno povjerenje zahvalne stranke. Ovlaštena tvrtka za popravke popravak je odradila ne čekajući rasplet, vjerujući primatelju leasinga. I sve bi bilo lijepo da riječ nije bila o vrijednom plovilu uzetom na leasing. Umjesto da je leasing-kuća prezadovoljna raspletom (praktično su osiguravatelj i primatelj leasinga svoj novac uložili u vlasništvo davatelja leasinga), počeli su problemi. Da bi novac osiguravatelja primili i proslijedili onome tko je popravak odradio, postavili su cijeli popis uvjeta, između ostaloga i da primatelj leasinga plati trošak vještaka-procjenitelja, koji će potvrditi adekvatan popravak objekta leasinga, kao i da potpis na izjavi o prihvaćanju uvjeta primatelj ovjeri kod javnog bilježnika i dakako plati i te troškove. Ne prejudicirajući što će se dogoditi u budućnosti, čini nam se da ipak dolazi vrijeme u kojemu će se raspravljati i o ugovoru o leasingu, posebno i o usklađenosti pojedinih odredaba općih uvjeta s Ustavom i zakonom.