Brojni poslodavci nerijetko imaju potrebu za dodatnim radnikom na samo nekoliko sati tjedno, i to u pravilu ne cijele godine, već u tzv. špicama posla.
Ugostitelju trebaju dodatni konobari petkom i subotom kad se organiziraju svadbe, cvjećaru treba ispomoć oko blagdana Svi sveti, trgovcu u dane blagdanskih potrošačkih groznica, odvjetnički ured treba čistačicu samo jedan ili dva u tjednu… Do stupanja na snagu novog Zakona o radu u takvim su slučajevima poslodavci mogli zaposliti nezaposlenu osobu ili radnika koji je već zaposlen s nepunim radim vremenom pa ima još prostora do 40-satnoga punog tjednog radnog vremena, ali nisu mogli zakonito angažirati radnika koji već negdje drugdje radi puno radno vrijeme. Novim Zakonom o radu, koji je na snazi od 7. kolovoza 2014., to se mijenja jer je radnicima koji rade puno radno vrijeme omogućeno da dodatno rade kod drugog poslodavca. Radnik koji je zaposlen na puno radno vrijeme i koji već radi 40 sati tjedno - kod drugog poslodavca može raditi još najviše osam sati tjedno, odnosno najviše 180 sati godišnje. Tako su u radno zakonodavstvo ponovno vraćeni nekadašnji povremeni i privremeni poslovi, ali u pomalo drukčijoj, kompliciranijoj pravnoj formi.
Pisano dopuštenje Da bi se radnik koji je već zaposlen na puno radno vrijeme dodatno zaposlio kod drugog poslodavca, mora pribaviti pisanu suglasnost poslodavca kod kojega je zaposlen. Pribavljanje suglasnosti nužno je zbog odredbi Zakona o radu koje zabranjuju konkurenciju između radnika i poslodavca. Nakon što od svoga sadašnjeg poslodavca pribavi pisanu suglasnost, radnik može s drugim poslodavcem sklopiti ugovor o radu za nekoliko sati tjedno, najviše osam.Ugovor o takvom dopunskom radu mora biti sklopljen u pisanom obliku i radnika treba prijaviti mjerodavnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Ta će obveza zakomplicirati institut dopunskog rada kakav je sada uveden i možda obeshrabriti i poslodavce i radnike, ne zbog same tehnike prijave mjerodavnim tijelima, već zbog posljedica koje ta prijava implicira. Naime, prijava radnika mjerodavnim tijelima automatski podrazumijeva oporezivanje radnikove zarade u dopunskom radu prema pravilima plaćanja poreza i doprinosa na dohodak od nesamostalnog rada, ali i sva prava u sustavima socijalnih osiguranja. Ako se radnik razboli, ostvarivat će naknadu za bolovanje po osnovi punog i po osnovi dopunskog radnog odnosa, kod svakog poslodavca dio koji se odnosi na radno vrijeme koje je ugovorio s tim poslodavcem. Dogodi li mu se ozljeda na radu kod poslodavca kod kojega dopunski radi, kod oba poslodavca ostvarivat će sva prava po toj osnovi. Obje će se plaće uključivati u osnovicu za određivanje mirovine, ali s obzirom na to da za godinu dana osiguranik može ostvariti najviše 12 mjeseci mirovinskog staža, taj staž neće biti dulji.
Dvostruka prava Plaća ostvarena dopunskim radom oporezivat će se kao dohodak od nesamostalnog rada ostvaren kod drugog poslodavca, ali bez umanjenja za osobni odbitak jer je on iskorišten na plaći ostvarenoj kod poslodavca kod kojega radi puno radno vrijeme. I ta druga plaća oporezivat će se po poreznoj stopi od 12, a ovisno o iznosu, možda i 25 i 40 posto. Posljedica za radnika obvezno je podnošenje godišnje porezne prijave i zbog kumulativnog izravnanja dohotka od nesamostalnog rada ostvarenog kod dva poslodavca istodobno plaćanje razlike poreza. To može biti neugodno ako se tijekom godine ne računa s poreznom obvezom koja slijedi s istekom godine.Poslodavac koji radnika zaposli u dopunskom radu morat će i za njega voditi propisane evidencije o radnom vremenu, pazeći da takav rad ne prelazi 180 sati godišnje. Iz zakonskih odredbi nejasno je što ako se taj fond premaši i radnik nastavi raditi i nakon dostignutog limita. Poslodavac će biti u prekršaju, ali će radnik i nakon prekoračenja dopuštenog opsega dopunskog rada ostati prijavljen mjerodavnim tijelima socijalnog osiguranja, pa bi mu po toj osnovi trebala teći i sva prava.Budući da se dopunski rad izjednačava s radom u radnom odnosu, proizlazi da se i na radnika zaposlenog u dopunskom radu primjenjuju prava iz pravilnika o radu i kolektivnog ugovora koji obvezuje poslodavca, ali u razmjernom dijelu. Primjerice, zatekne li se kao dopunski radnik tijekom podjele božićnice, imao bi pravo na nju u iznosu od jedne petine svote određene za puno radno vrijeme. Pritom nije relevantan podatak je li to isto pravo već ostvario kod svoga glavnog poslodavca.