Leksikografski zavod: Bitka protiv Googlea i AI za provjerene činjenice

Dana 5. listopada 1950. u Zagrebu je osnovan Leksikografski zavod, institucija koja je tijekom desetljeća postala središnja hrvatska kuća enciklopedijskog znanja. Nastao je na poticaj književnika i intelektualca Miroslava Krleže, čovjeka kojega mnogi smatraju najvećim suvremenim eruditom ovoga dijela Europe. Krleža nije bio samo idejni začetnik Zavoda nego i njegov prvi ravnatelj, na čijem je čelu ostao sve do smrti 1981. godine.

Tandem Krleža – Ujević

Ustanova je osnovana pod nazivom Leksikografski zavod FNRJ, 1962. postaje Jugoslavenski leksikografski zavod (JLZ), 1972. osnivačka prava prenesena su na Sabor SR Hrvatske, od 1984. nosi Krležino ime, a od 1991. djeluje pod današnjim nazivom Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

Krležina zamisao bila je ambiciozna: okupiti najbolje stručnjake iz različitih područja i stvoriti sustav koji će prikupljati, provjeravati i tumačiti znanje. Među njegovim najbližim suradnicima bio je i Mate Ujević, urednik prijeratne Hrvatske enciklopedije, unatoč tome što je nakon 1945. bio sumnjičen jer je za vrijeme NDH nastavio izdavati enciklopedijske sveske. Upravo je spoj njihova znanja i iskustva postavio temelje hrvatske polijeratne leksikografije.

Više od 250 izdanja

Tijekom 76 godina djelovanja Zavod je objavio više od 250 enciklopedija, leksikona, rječnika, atlasa i drugih referentnih djela. Među najvažnijima su Enciklopedija Jugoslavije, Opća enciklopedija, Hrvatska enciklopedija, Hrvatski biografski leksikon te niz specijaliziranih izdanja poput Pomorske, Medicinske, Tehničke i Muzičke enciklopedije.

Za generacije učenika, studenata, novinara i znanstvenika zavodske su enciklopedije bile prvi korak u provjeri činjenica. Njihova najveća vrijednost nikada nije bila brzina, nego pouzdanost. Svaki članak prolazio je kroz višestruke stručne i uredničke provjere prije objavljivanja.

Pouzdanost ispred brzine

U tome leži i jedna od rijetkih zamjerki koje istraživači ponekad upućuju enciklopedijama. Zbog dugoga procesa pripreme i provjere pojedini tekstovi ne mogu uvijek pratiti najnovije događaje ili najnovija znanstvena otkrića. No upravo je ta sporost cijena njihove vjerodostojnosti. 

Enciklopedijski članak možda nije uvijek najnovija informacija, ali je u pravilu najpouzdanija informacija dostupna do trenutka kada je objavljena.

Izazovi interneta i umjetne inteligencije

Početkom 21. stoljeća činilo se da će internet, Google i masovna dostupnost informacija enciklopedije pretvoriti u relikt prošlosti. Međutim, pokazalo se da tražilice podatak u pravilu mogu pronaći, ali ne mogu jamčiti njegovu točnost. Zato je i sam Zavod prošao digitalnu transformaciju te svoje sadržaje prebacio na mrežu, gdje danas Hrvatska enciklopedija i drugi projekti predstavljaju jedan od najvažnijih domaćih izvora provjerenoga znanja.

Novi izazov donijela je umjetna inteligencija, koja može u nekoliko sekundi sastaviti odgovor na gotovo svako pitanje, ali ne može uvijek razlikovati točne informacije od pogrešnih ili zastarjelih podataka, a ponekad ni od marketinških, plaćenih objava. Upravo zato vrijednost institucija koje se bave sustavnom provjerom činjenica danas možda postaje i veća nego u doba tiskanih enciklopedija.

Potraga za istinom

Kada je Miroslav Krleža 1950. pokrenuo Leksikografski zavod, cilj je bio stvoriti pouzdanu riznicu nacionalnoga znanja. Sedam i pol desetljeća poslije mediji su se promijenili, od debelih enciklopedijskih svezaka preko interneta do umjetne inteligencije, ali temeljna misija ostala je ista: odvajati provjerene činjenice od prolaznih informacija. 

To pak ne znači da leksikografi ne smiju koristiti najnovije informacijske mogućnosti, ali uz temeljitu i stručnu provjeru. U vremenu kada odgovore dobivamo brže nego ikada prije, najvrjedniji više nije odgovor koji stigne prvi, nego onaj koji je provjeren. Upravo je u tome trajna važnost Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.