AI već koristi 62 posto hrvatskih tvrtki, mijenja se i zapošljavanje

Umjetna inteligencija u samo je godinu dana iz faze eksperimentiranja prešla u sastavni dio poslovanja velikog dijela hrvatskih poduzeća. Novo B2B istraživanje Hrvatske udruge poslodavaca, provedeno na 781 poduzeću, pokazuje da AI danas koristi 62 posto poduzeća, u usporedbi s 45 posto u prethodnom istraživanju. Istodobno je udio tvrtki koje svoje poznavanje umjetne inteligencije ocjenjuju dobrim porastao s 44 na 53 posto.

 

AI se pritom sve manje koristi samo za marketing i generiranje sadržaja, a sve više ulazi u temeljne poslovne procese. Primjena umjetne inteligencije u organizaciji poslovnih procesa porasla je s 41 na 53 posto, u upravljanju dokumentima s 42 na 47 posto, a u računovodstvu, kontrolingu i financijama s 35 na 45 posto. U proizvodnim i operativnim procesima primjena se udvostručila i sada iznosi 36 posto, stoji u novom HUP-ovom Fokusu tjedna.

 

Marketing i prodaja, u kojima AI koristi 59 posto poduzeća, te automatizacija sadržaja s udjelom od 60 posto i dalje su među vodećim područjima primjene. Od pojedinačnih alata uvjerljivo vodi ChatGPT, koji koristi 77 posto poduzeća koja primjenjuju AI. Google Gemini koristi 51 posto, Claude 33 posto, a Microsoft Copilot 32 posto.

Poslovne koristi umjetne inteligencije također postaju sve konkretnije. Automatizaciju rutinskih zadataka kao jednu od glavnih koristi ističe 64 posto poduzeća, 61 posto navodi veću učinkovitost, dok 31 posto vidi korist u smanjenju troška rada.

HUP pritom upozorava da smanjenje troška rada ne znači nužno i smanjenje zaposlenosti. Međunarodna istraživanja zasad pokazuju kombinaciju automatizacije pojedinih zadataka, rasta produktivnosti, promjene strukture zanimanja, a kod dijela poduzeća koja intenzivno usvajaju AI i rasta zaposlenosti.

 

Konkurentsku prednost u umjetnoj inteligenciji vidi 65 posto hrvatskih poduzeća, nešto manje od 70 posto koliko ih je to smatralo godinu dana ranije. HUP to tumači kao znak realističnijeg vrednovanja stvarnih koristi, ali i troškova i rizika nove tehnologije.

Najveći problem više, međutim, nije dostupnost tehnologije, nego jaz između njezina korištenja i upravljanja njome. Samo četiri posto poduzeća već ima AI strategiju, a dodatnih 12 posto tek je izrađuje. Tek 13 posto ima osobu ili tim koji nadzire razvoj i primjenu umjetne inteligencije.

 

Posebno se ističe podatak da 44 posto poduzeća još nema posebne mjere zaštite osjetljivih podataka pri korištenju AI alata. To, prema HUP-u, otežava prijelaz s pojedinačnog korištenja alata prema sustavnoj primjeni koja bi trebala donositi mjerljiv rast produktivnosti.

 

Problem postoji i kod obrazovanja zaposlenika. Čak 46 posto poduzeća ne ulaže u AI edukaciju niti to planira, 45 posto edukacije provodi povremeno, projektno ili bez jasno definiranog sustava, dok samo devet posto tvrtki zaposlenike educira redovito.

 

Globalna ulaganja u AI, prema podacima koje HUP prenosi, već će tijekom 2026. premašiti bilijun dolara, uz procijenjeni izravni doprinos od približno deset posto globalnog gospodarskog rasta. Stvaranje vrijednosti pritom se postupno pomiče s izgradnje infrastrukture prema konkretnoj primjeni i produktivnosti.

 

Za Hrvatsku je zato, ocjenjuje HUP, ključno brzo širenje AI alata pretvoriti u organizacijske promjene, razvoj komplementarnih vještina i inovacije te, naposljetku, mjerljiv rast produktivnosti i proizvodnje.

Promjene se već jasno vide i na tržištu rada. HUP-ovo istraživanje pokazuje da umjetna inteligencija zasad snažnije mijenja sadržaj poslova, potrebne kompetencije i kriterije zapošljavanja nego što izravno dovodi do ukidanja radnih mjesta.

 

Čak 69 posto poduzeća očekuje da će zaposlenici morati imati više vještina nego dosad, a 60 posto znanje korištenja umjetne inteligencije već vidi kao kriterij pri zapošljavanju. Promjenu raspodjele poslova očekuje 56 posto tvrtki, 49 posto računa na manju potrebu za rutinskim poslovima, dok 57 posto ističe sve veću važnost kritičkog razmišljanja.

 

Drugim riječima, poslodavci očekuju snažnu transformaciju tržišta rada, iako neposredni rizik za vlastite zaposlenike procjenjuju znatno manjim. Međunarodni podaci također zasad ne potvrđuju scenarij masovnog nestajanja radnih mjesta, ali ukazuju na promjene upravo na početku karijere.

 

Analiza Stanford Digital Economy Laba ne nalazi široko rasprostranjen pad zaposlenosti u SAD-u. Međutim, među mladima od 22 do 25 godina koji rade u zanimanjima snažno izloženima umjetnoj inteligenciji zaposlenost je oko 19 posto ispod razine koja bi se očekivala prema trendovima njihovih vršnjaka u zanimanjima koja su AI-ju manje izložena. Kod iskusnijih radnika takav jaz nije zabilježen. Dosadašnja prilagodba tržišta rada, prema toj analizi, više se događa kroz sporije novo zapošljavanje nego kroz otpuštanja.

 

Još jedna Stanfordova analiza, koja je obuhvatila 1,25 milijardi oglasa za posao u 41 zemlji, pokazuje manji udio juniora kod kompanija koje su prihvatile AI. No razlog uglavnom nije pad broja juniora, nego snažnije zapošljavanje seniora.

AI, naime, preuzima dio početnih zadataka kroz koje su mlađi zaposlenici tradicionalno stjecali iskustvo. Juniorske pozicije zato ne moraju nestati, ali se povećava prag produktivnosti koji se od početnika očekuje, kao i širina potrebnih vještina.

 

PwC, navodi HUP, nalazi da oglasi za početne pozicije u SAD-u koje su izložene umjetnoj inteligenciji čak sedam puta češće traže karakteristike koje se tradicionalno povezuju s iskusnijim radnicima. Broj oglasa u kojima se traže AI vještine raste 69 posto, prema rastu od devet posto na ukupnom tržištu rada, a poslovi koji zahtijevaju takve vještine u prosjeku nose premiju na plaću od 62 posto.

Veća otpornost iskusnijih zaposlenika povezana je s iskustvom, prosudbom, odgovornošću, poznavanjem klijenta te sposobnošću provjere rezultata koje daje umjetna inteligencija.

 

No upravo tu nastaje dugoročan problem: ako kompanije zapošljavaju manje juniora, s vremenom bi se mogao suziti bazen ljudi iz kojeg nastaju budući seniori.

 

Sličnu prilagodbu tržišta rada HUP navodi i u procjenama Allianza za SAD i europodručje. Percepcija javnosti pritom je negativnija od dosadašnjih empirijskih rezultata. Istraživanje Pewa u 37 zemalja, među kojima nije bila Hrvatska, pokazuje da u njih 34 građani češće očekuju smanjenje nego povećanje broja poslova zbog umjetne inteligencije u idućih 20 godina. U više zemalja zabrinutost je posebno izražena među osobama u dobi od 18 do 34 godine.

Utjecaj umjetne inteligencije posebno je važan za hrvatsku IT industriju. HUP ocjenjuje da aktualni trendovi upućuju na selektivnije tržište i preraspodjelu vrijednosti između različitih IT usluga, a ne nužno na smanjenje sektora u cjelini.

Globalno tržište IT consultinga i usluga u 2025. poraslo je oko 3,6 posto, a slična stopa rasta očekuje se i tijekom 2026. Međutim, AI agenti za programiranje i automatizirana isporuka sve snažnije pritišću tradicionalni poslovni model u kojem se usluge naplaćuju prema broju angažiranih ljudi i njihovim radnim satima.

 

„Agentic coding“ i automatizacija smanjuju prihodnu bazu radno intenzivnih segmenata, dok se vrijednost pomiče prema sektorskom znanju, vlasničkim podacima, kompleksnoj integraciji, kibernetičkoj sigurnosti i poslovanju u reguliranim industrijama. HUP navodi i procjene prema kojima bi AI u iduće tri godine mogao utjecati na gotovo četvrtinu radnih mjesta u velikim gospodarstvima, prvenstveno kroz reorganizaciju rada.

 

To je važno i za hrvatske kompanije. Unatoč rastu hrvatskog izvoza IT usluga u 2025., HUP ocjenjuje da se inozemna potražnja razvija neujednačeno.

 

AI smanjuje potrebu za dijelom tradicionalnih IT usluga jer veliki naručitelji mogu povećati učinkovitost bez proporcionalnog povećavanja vlastitih ili vanjskih programerskih kapaciteta. Istodobno se otvaraju nova područja rasta: integracija AI rješenja, upravljanje podacima, kibernetička sigurnost te specijalizirana rješenja za regulirane industrije.

 

Snažna globalna ulaganja u AI infrastrukturu povećavaju i potražnju za memorijskim čipovima te računalnim kapacitetima, što donosi rizik rasta troškova i odgađanja projekata.

 

Za hrvatske IT tvrtke zato postaje sve važniji odmak od poslovnog modela koji se oslanja na broj zaposlenih i prodaju radnih sati prema modelu koji naplaćuje vrijednost i rezultat – veću produktivnost, specijalizirano znanje, intelektualno vlasništvo i sposobnost rješavanja konkretnih poslovnih problema uz pomoć umjetne inteligencije.

 

Drugim riječima, AI ne mora smanjiti ukupnu vrijednost hrvatskog IT sektora, ali može smanjivati vrijednost tradicionalnog programerskog rada koji se prodaje po satu i istodobno povećavati premiju za znanje, specijalizaciju i mjerljiv poslovni rezultat.

HUP za sljedeću fazu razvoja umjetne inteligencije u Hrvatskoj predlaže nekoliko smjerova.

 

Prije svega, potpore bi trebalo snažnije usmjeriti na konkretnu implementaciju AI-ja, posebno u malim i srednjim poduzećima, uz naglasak na produktivnosti, optimizaciji procesa, inovacijama i stvaranju dodane vrijednosti.

 

Istodobno bi trebalo omogućiti sigurnu i odgovornu upotrebu AI-ja bez novih administrativnih prepreka. HUP predlaže praktične smjernice, standardizirane modele, stručnu podršku, infrastrukturu za testiranje i regulatorne „sandboxe“, prilagođene veličini poduzeća i razini rizika.

 

Treći je prioritet ubrzavanje razvoja AI kompetencija i prilagodba tržišta rada. Vaučere i druge obrazovne programe trebalo bi usmjeriti prema digitalnim kompetencijama, kritičkom razmišljanju, mentorstvu, prekvalifikacijama i cjeloživotnom učenju, ali pritom očuvati mogućnost razvoja karijere od juniora prema senioru.

 

HUP također predlaže snažnije poticanje razvoja domaćih AI rješenja i povećanje dodane vrijednosti hrvatskog ICT sektora. Poreznim, inovacijskim i investicijskim okvirom trebalo bi više poticati istraživanje i razvoj, vlastite proizvode i intelektualno vlasništvo, kvalitetno upravljanje podacima, kibernetičku sigurnost te internacionalizaciju specijaliziranih AI rješenja.

 

Posljednji element je infrastruktura: ulaganja u gigabitne mreže, podatkovne centre i računalne kapacitete te čvršće povezivanje akademske zajednice, startupova i gospodarstva.

 

Glavni izazov za hrvatsko gospodarstvo tako više nije samo hoće li kompanije početi koristiti umjetnu inteligenciju. Velik dio njih to već čini. Pitanje je mogu li široku uporabu AI alata dovoljno brzo pretvoriti u veću produktivnost, nove poslovne modele, više dodane vrijednosti i radnu snagu koja može pratiti tehnološku promjenu.