Mirovinska karta Europe 2025: tko ima 38 tisuća, a tko 3 tisuće eura godišnje

Dok mirovinski sustavi diljem kontinenta pucaju pod pritiskom demografije, jaz između europskog sjevera i jugoistoka nikada nije bio uočljiviji. Zlatne godine su nekim zemljama doista luksuz, dok su u drugima puka borba za preživljavanje, pokazuju to podaci Eurostata.

Pitanje mirovina u 2025. godini prestalo je biti isključivo socijalna tema i prometnulo se u jedan od najvećih makroekonomskih izazova Europske unije. Dok populacija ubrzano stari, a državne se riznice naprežu do krajnjih granica, jaz između europskog sjevera i juga, odnosno istoka, nikada nije bio vidljiviji.

Euronewsova usporedba prosječnih bruto godišnjih starosnih mirovina za 2023., posljednju dostupnu godinu u europskoj statistici, daje broj koji zvuči pristojno sve dok se ne usporedi s rubovima ljestvice.

Na samom vrhu nalazi se Island s nevjerojatnih 38.031 euro godišnje, a u stopu ga prate Luksemburg, Danska i Norveška. S druge strane spektra, Turska se nalazi na dnu s tek 3.377 eura, dok su zemlje poput Bugarske i Rumunjske također pri samom dnu.

Prosjek Europske unije iznosi 17.321 euro godišnje, što je otprilike 1.443 eura bruto mjesečno, no taj broj skriva duboku nejednakost. Naime, najviši iznosi mirovina u Europi veći su čak deset puta od onih najnižih.

Prosječne mirovine - Eurostat

Troškovi života

Međutim, nominalni iznosi ne govore cijelu priču. Da bismo razumjeli kako umirovljenici doista žive, moramo u jednadžbu ubaciti troškove života, prvenstveno cijene hrane. Prema podacima za 2024. godinu, ako uzmemo prosjek EU-a kao bazu od 100 eura, Švicarska je uvjerljivo najskuplja sa 160 eura, dok su Island i Norveška također visoko iznad prosjeka. Upravo tu dolazi do izražaja standard kupovne moći (PPS). Kada se mirovine prilagode troškovima života, jaz se smanjuje. Tako Španjolska, koja je po nominalnom iznosu mirovine tek na 13. mjestu, skreće na četvrtu poziciju po kupovnoj moći, jer su njezini troškovi života znatno niži od onih u skandinavskim zemljama.

Hrvatska pri dnu

Hrvatska se na mirovinskoj karti Europe nalazi u nezavidnoj 'donjoj trećini', zauzimajući 28. mjesto od 35 promatranih zemalja. Znači da smo u prilično nezavidnom položaju. Dok su naše mirovine među najnižima u Europi, s prosjekom od svega 5.570 eura godišnje, što nas svrstava u društvo Rumunjske, Litve i Slovačke,  cijene hrane su nam gotovo identične prosjeku Europske unije.

S indeksom od 100,7, hrana u Hrvatskoj košta isto kao u bogatijim zemljama, dok su naše mirovine tri puta manje od europskog prosjeka. To stvara golem pritisak na standard hrvatskih umirovljenika, koji se za razliku od onih u zapadnim zemljama, ne mogu osloniti na visoku kupovnu moć domaćeg tržišta.

Stručnjaci upozoravaju da su ovi sustavi, temeljeni na međugeneracijskoj solidarnosti, suočeni s matematičkom nemogućnošću opstanka. Pedesetih godina prošlog stoljeća sedam je radnika uplaćivalo doprinose za jednog umirovljenika. Danas je taj omjer u EU-u pao na svega 3 prema 1, a do 2050. godine očekuje se alarmantnih 2 prema 1. Zemlje poput Italije i Grčke već sada troše više od 16 posto  svog BDP-a isključivo na isplatu mirovina, što ostavlja dramatično malo prostora za ulaganja u tehnologiju ili obrazovanje.

prosječne mirovine pps

Dizajn mirovinskih sustava, oblikovan povijesnim nasljeđem i političkim kompromisima, danas je na kušnji. Dok skandinavske zemlje i države Beneluksa uspijevaju održati visoku razinu davanja kroz kombinaciju državnih i privatnih fondova, zemlje bivšeg istočnog bloka i dalje se bore s niskom osnovicom i visokim troškovima života. S obzirom na to da prosječni Europljanin danas u mirovini provede i do 25 godina, što je dvostruko više nego u vrijeme kada su ovi sustavi nastajali, jasno je da je pred Europom razdoblje bolnih reformi i redefiniranja društvenog ugovora između generacija.