Trideset tri posto cijene ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup u postojeće zgrade sufinancirat će se iz državnog proračuna
S velikim zanimanjem dočekana je vijest početkom prosinca da je Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada predviđeno da će Vlada u roku od 180 dana od njegova stupanja na snagu od početka ove godine donijeti i program ugradnje dizala. Toliko zanimanje nimalo ne začuđuje zato što se o ugradnji dizala u zgrade govori već dugo, ali ništa se ne ostvaruje. S obzirom na to da osim olakšanja života dizala povećavaju i vrijednost nekretnina, računica je sasvim jasna. Hoće li ugradnja biti preskupa i hoće li biti dovoljno najavljeno državno sufinanciranje do 33 posto te uključivanje mjesne samouprave, doznat ćemo uskoro.
Uvjeti za jeftiniji uspon na kat
Prema Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, donošenje programa ugradnje dizala u postojeće zgrade očekuje se u drugom tromjesečju 2025. godine. Nakon što radna skupina izradi program, uputit će ga na međuresorna mišljenja i u postupak javnog savjetovanja. U Ministarstvu ističu da su uvjeti prijave za potporu ugradnje dizala propisani Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada te da će se ugradnja dizala i uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe u postojeće zgrade sufinancirati iz državnog proračuna. Te zgrade moraju zadovoljavati zahtjeve koje određuje Zakon o upravljanju i održavanju zgrada.
– Suvlasnici fizičke osobe moraju imati u vlasništvu više od pedeset posto suvlasničkih dijelova zgrade upisanih u zemljišne knjige, a u zgradama u kojima nisu određeni suvlasnički dijelovi suvlasnici fizičke osobe moraju imati u vlasništvu više od pedeset posto ukupne vrijednosne površine zgrade. Zgrade moraju imati najmanje tri kata ili u njima mora stanovati suvlasnik, odnosno član kućanstva suvlasnika koji je osoba s invaliditetom, specifično s najmanje 80-postotnim tjelesnim oštećenjem na donjim ekstremitetima ili osoba trećeg ili četvrtog stupnja funkcionalnog oštećenja koje se odnosi na tjelesno oštećenje. Potreban je glavni projekt ugradnje dizala ili uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe sukladno propisima o gradnji, odluka o ugradnji dizala ili uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe natpolovičnom većinom suvlasnika te financijska sredstva prema udjelu zajednice suvlasnika u ukupnim troškovima ugradnje dizala ili uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe – nabrojili su u Ministarstvu.
Problemi i rješenja
Hrvatska će sufinancirati trećinu ukupnih troškova, dodali su, sredstva su predviđena u proračunu, ali koliko će država doista uložiti, ovisit će o zainteresiranosti suvlasnika. Budući da se sufinanciranju mogu priključiti i jedinice mjesne samouprave, rekli su da su Zagreb i Pula neslužbeno najavili sudjelovanje s dodatnih 33 posto. Ostatak troška ovisit će o veličini zgrade i načinu raspodjele troškova, ali Ministarstvo vjeruje da, ako suvlasnici uzmu kredit i priključe se jedinice mjesne samouprave, trošak u pravilu ne bi trebao biti prevelik.
Budući program ugradnje dizala u postojeće zgrade trebao bi, rekla je Katarina Sikavica, direktorica Sektora za graditeljstvo Hrvatske gospodarske komore, sadržavati jasna mjerila za sufinanciranje: broj katova i stanara, pristupačnost osobama s invaliditetom, model sufinanciranja, pojednostavnjenu administraciju, načine i mogućnosti plaćanja za suvlasnike te tehničke smjernice i upute kako se i kamo dizalo može ugraditi. Vladinih 33 posto ukupne vrijednosti uz obvezu uključivanja grada ili općine olakšalo bi prema njoj financijske, administrativne i birokratske zapreke. Naglasila je da je jedan od najvećih izazova za poduzetnike vjerojatno kapacitet proizvodnje i instalacije jer trebaju procijeniti hoće li imati dovoljno radne snage, opreme i materijala. Jednim od najvećih problema smatra to da se u mnogim zgradama ne može ugraditi unutarnje dizalo, nego vanjsko, panoramsko dizalo, za što je potrebno pribaviti velik broj dozvola. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko šesnaest tisuća zgrada s više od četiri kata koje nemaju dizala, navela je, a dizala je moguće ugraditi u njih oko devet tisuća.
– Cijena ugradnje ovisi o visini zgrade, broju katova i o tome postoji li već okno za dizalo. Povećanje pričuve radi financiranja ugradnje dizala neki će suvlasnici možda doživjeti kao dodatni financijski teret. No vlasništvo podrazumijeva ne samo prava nego i odgovornost prema zajednici. Posebna pozornost treba se posvetiti roditeljima s malom djecom, starijim i teško pokretnim osobama te korisnicima invalidskih kolica. Za njih je dizalo osnovna potreba – objasnila je Sikavica, koja očekuje velik interes suvlasnika.
Za i protiv
Kao i inače kad se najavljuju natječaji koji nisu trajni, Dražen Pomper, koordinator odbora za informiranje Udruge upravitelj, očekuje nered na tržištu, divljanje cijena, mnogo zainteresiranih, nedovoljno novca za sve, komplicirane natječaje te veće cijene radova. Misli da bi se programom trebalo osigurati jednostavan otkup javnih površina za vanjska dizala koja će zauzimati gradske, općinske i državne površine. Pomper je siguran da ugradnja dizala neće biti prevelik izdatak za suvlasnike, nego poboljšanje koje omogućava država, što će podignuti vrijednost privatne imovine.
– Svi dosadašnji natječaji pokazali su da su ljudi nezahvalniji što je veća subvencija jer smatraju da sve moraju dobiti od države. Iznos sufinanciranja je primjeren, a može i biti manji kako bi se ograničenom količinom sredstava potpomoglo više zgrada koje žele ugraditi dizalo. Moglo bi se sufinancirati i s pomoću europskih fondova, ali samo u sklopu cjelovite obnove zgrade, ne kao pojedinačna subvencija za dizalo – tvrdi Pomper.
Ipak, postoje i drukčiji primjeri. Vesna Gracin Cvija predstavnica je stanara trokatnice u Zaprešiću s tri ulaza i 36 stanova od 35 do 75 četvornih metara. Na prvi pogled zgrada bi bila pogodna za ugradnju dizala, ali na drugi to i nije tako. Zgrada iz 1981. arhitektonski je tako napravljena, istaknula je Gracin Cvija, da nije predviđena mogućnost ugradnje vanjskog dizala, odnosno otežana je jer bi izlaz iz dizala sa strane zgrade pogodne za ugradnju zapravo bio na međukatovima, odnosno odmorištima.
– Nama bi za tri ulaza trebala tri dizala, ali za dva kata. U slučaju ugradnje dizala pričuva bi se morala povisiti možda i za sto posto kako bismo financirali ugradnju. To je strahovit iznos, nemoguće je da bi stanari pristali da se pričuva toliko povisi uz ovoliku skupoću, pogotovo oni s većim stanovima. Sufinanciranje države od 33 posto svakako je premalo, pogotovo u usporedbi s pretprijavama za ugradnju dizala koje je slalo Društvo hrvatskih poštanskih i telekomunikacijskih umirovljenika iz Zagreba 2019., kada je bilo predviđeno da se 85 posto troškova ugradnje sufinancira iz europskih fondova – napomenula je Gracin Cvija.
Zbog nejasnoća u prijavi, načina financiranja i teškoća u projektiranju ugradnje dizala Dejan Jović, izvršni direktor Dizala Đurčević, u prvoj godini ne očekuje veliku realizaciju projekata u odnosu na količinu potrebnih dizala. Smatra da bi program trebao sadržavati jasne upute o načinu izrade dokumentacije i upute za postupanje ako je objekt zaštićen kao kulturno dobro.
Nedostatak inženjera
Najvažnije mu je zadovoljavanje Pravilnika o pristupačnosti, no u mnogo slučajeva to nije moguće zbog veličine dizala u dostupnom prostoru ili postavljanja stanica dizala na polukatove.
– Zanimanje za ugradnju dizala i proteklih je godina bilo veliko, sada je sa svakim člankom u novinama novi val upita. S obzirom na to da je dizalo u pravilu najveći izdatak u tim projektima, svi upiti kreću prema nama, što je pogrešno. Teško je obraditi sve upite i mjesta jer izvedba dizala ovisi o nizu činitelja i mogućnosti koje se moraju proračunati projektnom dokumentacijom. Najveći je trenutačno izazov izrada potrebne dokumentacije sa svim stručnim suradnicima jer je nedostatak inženjera već dulje problem. Kad počne ugradnja dizala, izazov će biti nedostatak radne snage, s kojim se dugo borimo. Ali u odnosu na količinu stanova i korisnika cijena dizala je vrlo mala. Projekt ugradnje dizala može biti skup za suvlasnike zbog drugih potrebnih pripremnih radova poput premještanja instalacija, statičkog pojačanja jame voznog okna, specijalne konstrukcije voznog okna, rezanja stubišta ili prepravka krovišta – upozorava Jović.