Konferencijske vijesti
StoryEditor

‘Kad kletva ‘dabogda radio kod privatnika‘ postane prava želja, e tada ćemo postati normalni‘ 

28. Veljača 2020.
Budućnost obiteljskih tvrtki 2020, Panel 1, Boris Vukićfoto Ratko Mavar

Čak 10 posto dobiti tvrtke, Tvornica mašina Travnik daje u dobrotvorne svrhe. Ne bi u tome bilo ništa čudno da do 2004. godine ta tvrtka nije bila ruina u vlasništvu države koja je zapošljavala 50 ljudi, od toga samo 11 portira. I takvu je tvrtku preuzela Snježana Köpruner, danas većinska vlasnica i direktorica tvornice koja zapošljava preko 400 ljudi, a proizvodi konstrukcije za najveće proizvođače metalnih konstrukcija strojeva u Njemačkoj i Austriji koja je svoj zanimljivi karijerni i životni put ispričala na panelu Kako prenijeti prave vrijednosti obiteljske tvrtke koji se održava na konferenciji Budućnost obiteljskih tvrtki u organizaciji tjednika Lider.

Inače rođena Zadranka, karijeru je započela u Njemačkoj kao konzultantica i to u vrijeme kad se istočni blok prebacivao s planskog gospodarstva na tržište, a kasnije je postala i direktorica konzultantske tvrtke. Njezina je kompanija sudjelovala u procesu privatizacije travničke tvornice, ali nakon nekoliko obrata, kad je izgledalo da će taj proizvodni pogon otići u povijest, preuzela ga je sama. Danas u tvornici radi gotovo 400 radnika, izvoze preko 92 posto proizvodnje, prihod je 18 milijuna eura, a društveno odgovorno poslovanje važan je dio poslovanja.

- Ulažemo u kulturu, osnovali smo dječji vrtić Montessori, ne samo za djecu naših zaposlenika, već i za građane Travnika. Očistili smo jedan spomenički kompleks koji je bio zapušten u šipražju, potpomažemo izdavanje knjiga, nabasali smo na zanimljive teme o povijesti tog kraja, poput primjerice travničkih Sefarda o kojima treba snimiti i film. Pomažemo sportskim društvima, ali uglavnom dječjim i onima koja dokazano nisu nacionalistička - istaknula je Köpruner. Kako kaže, ne poznaje taj kraj, nije tamo 'domaća', zato joj je bitno da oni koji su dobit stvorili, a to su radnici, sami odlučuju koji će se projekti financirati i potpomagati.

- Bitno mi je da i moja djeca imaju iste životne vrijednosti kao ja i kao moji poslovni projekti i jako sam ponosna što su i sami angažirani - navela je Köpruner.

Bernarda Cecelja, vlasnica i direktorica tvornice madraca i kreveta Bernarda nema dilema da treba pomagati, prvenstveno, kaže, bolesnima, siromašnima, potrebitima, a posebice djeci. Cecelja je također karijeru započela u inozemstvu, u Švicarskoj, u ugostiteljskom sektoru i kada se vratila u Hrvatsku pokrenula je posao koji se toliko razgranao da se na krevetima i madracima koje njene tvrtke proizvode spava diljem svijeta. 

- Nikad nisam uzela dobit tvrtke, sve se vraća u tvrtku, ulaže se u znanje, investicije, tehnologije, pa i plaće. Uvijek sam gledala da radnici budu zadovoljni, jer zadovoljan radnik najbolji je radnik. Jednom smo radniku za 15 godina staža kupili automobil i to ne na račun tvrtke, već vlastitim sredstvima. Nikad niti jedan dan nismo bili blokirani, nikad plaće nisu kasnile, dijelimo božićnice, dječje darove, uskrsnice, organiziramo izlete za cijelu tvrtku po Hrvatskoj i inozemstvu za naše djelatnike - kaže Cecelja i navodi kako nema dana da se netko ne javi iz zajednice i ne traži pomoć. Pomaže kad može, a to je često,ali samostalno odlučuje kome i koliko, a takav je mindset uspjela stvoriti i kod svog nasljednika, svoga sina.

Sve ove naše zemlje regije, zaključio je moderator panela Boris Vukić iz Adizesa, postat će normalne kad kletva dabogda radio kod privatnika, postane prava želja.

16. svibanj 2022 13:15