Što se to događa s poduzetničkom zonom Preparandijom pokraj Knina, sâm Bog i gradonačelnica Josipa Rimac znaju. Projekt Preparandija pokrenut je još 2007., a zbog nemara lokalne vlasti ni do danas nema minimalne tehničke uvjete za rad, što je glavni razlog da poduzetnik Ivan Barišić nije realizirao svoje planove.
Osim toga, tvrdi, lokalna je vlast sama dala izraditi elaborat o etažiranju nekretnine, čime je Barišiću oduzeto 200 četvornih metara.
Pritisak lokalne vlasti Barišić ima tvrtku Met-Al, koja se bavi proizvodnjom aluminijske stolarije i do 2009. je i bilo neke nade da pokrene proizvodnju u Preparandiji. Dok smo ispijali kavu, pokazivao mi je brojnu dokumentaciju. U ugovoru sa stolarom Radenkom Lapčićem stoji da će halu i zemljište od tri tisuće četvornih metara, koje su kupili u Preparandiji, dijeliti u idealnom dijelu te će zaposliti po tri radnika. U opremanje hale uložio je 300 tisuća kuna. Dio tog novca, 200 tisuća kuna, dobio je kao kredit od Regionalne razvojne agencije Šibensko-kninske županije.No proizvodnju nije mogao pokrenuti jer zona nema minimalne tehničke uvjete za rad, a lokalna mu je vlast još više zagorčala život kada mu je oduzela 200 četvornih metara kupljene parcele u korist njegovog partnera Lapčića. Naime, aneksom ugovora trebalo je biti definirano, da tako kažemo, čije je što, a aneks je trebao biti potpisan nakon elaborata o etažiranju. Tri je puta, priča Barišić, gradonačelnica Rimac organizirala sastanak i radila pritisak na njega da pristane na 1300 četvornih metara, a da njegovom partneru pripadne 1700. No ostao bi uskraćen za prilaz i parkiralište, na što nije htio pristati, tim prije što je u ugovoru jasno stajalo da halu i parcelu dijele u jednakim dijelovima. Shvativši da naspram sebe ima lokalnu vlast, ponudio je kompromis tražeći barem stotinjak četvornih metara za prilaz i parkiralište, ali iako mu je tadašnji dogradonačelnik Dragan Jerković to i obećao, ubrzo je umro pa je dogovor propao. Nakon neuspjelih pregovora gradonačelnica Rimac, tvrdi, sama je organizirala etažiranje te mu je oduzeto 200 četvornih metara.
Izgubljenih 2,5 milijuna kuna Na naše pitanje kako je moguće da Lapčić radi unatoč tome što Preparandija nema uvjeta za rad, a on ne radi, sliježe ramenima. Doduše, navodi da ga je gradonačelnica optužila da nije zaposlio tri radnika na što se obvezao ugovorom, ali on pokazuje da je u ugovoru navedeno da će oni biti zaposleni tek kad se pokrene proizvodnja. Ovako, bez minimalnih tehničkih uvjeta nije se mogla dobiti uporabna dozvola, a samim tim nije bilo moguće ni pokrenuti proizvodnju. Da je sve bilo regularno, sudeći prema pismima namjere nekih kompanija te Barišićevim kontaktima u metalnoj industriji (bio je direktor TVIK-a, sada u vlasništvu samoborskog DIV-a), imao je potrebu za možda čak i deset radnika, a ne za tri, kako se u ugovoru obvezao.Pokazao nam je i pisma namjere koja su mu još 2009. poslali Končar za kupnju 25 tona bakrenih proizvoda te Unisova tvornica cijevi u Derventi, koja je izrazila spremnost za kupnju 23 tone čeličnih proizvoda. Kaže da je samo na komponentama za bakar izgubio 2,5 milijuna kuna, ali kad bi danas pokrenuo proizvodnju, ne bi mu, tvrdi, bio problem pronaći kupce. To je samo jedan primjer kako se lokalna vlast odnosi prema razvojnim projektima. Knin toliko vapi za njima, ali vlast očito ima druge prioritete, kao i svoje favorite.