Tehno
StoryEditor

Mikrodoziranje: Probali smo čarobne gljive da ne trebate vi

31. Prosinac 2022.
magic mashrooms, gljive, lude gljive

Mikrodoziranje psihodelicima, kažu, poboljšava koncentraciju, diže voljni moment te čini čovjeka u svakom slučaju malo boljim – u svemu. Da bismo to postigli, potrebno je pojesti samo malu količinu čarobnih gljiva. Takve priče činile su se nevjerojatnima pa je trebalo odraditi kuru na psihodelicima i iz prve ruke provjeriti tvrdnje proizvođača da s pomoću ludih gljiva doista raste produktivnost

Posljednjih nekoliko godina psihodelične supstancije ponovno zauzimaju svoje zakonito mjesto u svijetu medicine i psihoterapije, koje su naprasno izgubile sredinom 20. stoljeća. Konvencija o psihotropnim tvarima Ujedinjenih naroda zabranila ih je 1971., nakon što ih kultura 60-ih (čitaj hipiji) prihvatila kao način promjene svijesti i otpora establišmentu. No danas, nakon godina zanemarivanja i potiskivanja, sve češće možemo vidjeti razna znanstvena istraživanja koja govore o koristima upotrebe psihoaktivnih supstancija u borbi protiv mnogih stanja, poput depresije, PTSP-a, tjeskobe i slično, ali i da pridonose nekim osjećajima i stanjima poput kreativnosti, sreće i produktivnosti.

Psihodelična se industrija pokrenula, a tome najbolje svjedoči podatak koji kaže da će ta nova ‘industrija na tripu‘ do 2027. godine vrijediti više od 10 milijardi dolara. Takvi brojevi privlače sve više investitora u tvrtke koje se bave psihodelicima, koje se u zadnje vrijeme pojavljuju i u SAD-u, ali i u Europi. Mnoge od njih legalno prodaju setove za mikrodoziranje, najčešće psilocibinom, koji se nalazi u ‘magičnim gljivama‘, od kojih su najpoznatije Psilocybe cubensis, Psilocybe semilanceata, Psilocybe azurescens i Psilocybe cyanescens iz rodova Psilocybe te Panaeolus, Copelandia itd.

Mikrodoziranje psilocibinom postalo je iznimno popularno na Zapadu posljednjih nekoliko godina, a oni koji su ga isprobali kažu da svakodnevno uzimanje malih količina psilocibina pomaže u mnogim svakodnevnim stvarima. Pa tako ističu da mikrodoziranje poboljšava koncentraciju, diže voljni moment te čini čovjeka u svakom slučaju malo boljim (u svemu). A da bismo to postigli trebamo samo malu količinu čarobnih gljiva u svom sustavu. Takve priče činile su se nevjerojatne pa sam odlučio odraditi kuru na psihodelicima da vi ne biste morali.

Početak gljiviranja

Nisam dvojio ni sekunde kada mi je urednica rekla da bi bilo zanimljivo napraviti takvo istraživanje (autor teksta redovito daleko nadmašuje zadane norme i daljnji pomak u produktivnosti čini se nerealnim, ali mogao bi biti inspirativan i poslodavcima, op. ur.). Jesti magične gljive mjesec dana činilo se kao jedan od najboljih zadataka koje sam dobio u svojoj novinarskoj karijeri. Najprije je trebalo pronaći tvrtku koja će poslati proizvod – odluka je pala na nizozemsku tvrtku Earth Resonance.

Nakon samo dvije e-poruke ‘prijatelji‘ iz Nizozemske poslali su ‘Starter package: high frequency‘, koji se sastoji od dva paketa. U jednom se nalazi 20-ak grama prirodnog psilocibina od gljive Psilocybe pajateros u obliku sklerocija, tj. micelija gljiva. Razlika između toga i gljiva je što se sklerocij nalazi ispod zemlje i zapravo je donji dio gljive koji se ne vidi, ali je sastav potpuno isti. Uz taj paket Earth Resonance šalje i 50 grama gljive Lion‘s mane (resasti igličar ili lavlja griva), poznate po blagotvornu djelovanju na mozak i živčani sustav. Za razliku od psilocibina, koji je i dalje na popisu droga, potpuno je legalna. Ta praksa kombiniranja još se naziva i ‘slaganje‘ i uključuje kombiniranje mikrodoza psihodelika s drugim tvarima za koje se napominje da ističu blagotvorne učinke.

image
foto Jozo Knez

A čini se da uporaba takvih dodataka ima dugu povijest: Asteci su kombinirali kakao sa psilocibinskim gljivama u praksi koja se naziva cacahuaxochitl, što doslovno znači ‘čokoladne gljive‘, a primjese psilocibina sastavljene od meda, cvijeća i bilja zabilježene su u povijesnim zapisima. Osim psilocibina i lavlje grive, pošalju i malu digitalnu vagu da bi se pazilo na omjere i kako se ne bismo preračunali jedući malene komadiće psihodeličnog sklerocija.

Praksa za uzemljenje

Prema uputama proizvođača doza se jede svaka dva dana, a može biti od 0,2 do dva grama. Preporučuju lavlju grivu uzimati svakodnevno uza sok, kavu ili nešto slično jer ima jako dobar okus pa ne smeta u takvim napicima, a uz dozu psilocibina pojačava učinak. Osim proizvoda, Earth Resonance šalje i protokol u kojem preporučuje kako provesti tih mjesec dana na magičnim gljivama. Pa se tako, između ostalog, kaže da bi svakako trebalo započeti kuru na slobodan dan za svaki slučaj te preporučuje ‘praksa uzemljenja‘, poput dnevne meditacije, pisanja dnevnika i praćenja svih promjena koje se osjete. Uz navedeno, preporučuje se da se jednostavno nastavi obavljati svakodnevne zadaće, bilo da je riječ o poslu, vježbanju, bilo nekim drugim aktivnostima jer, ipak, mikrodoziranje treba pomoći upravo u svakodnevnim poslovnim i drugim zadacima.

‘Je l‘ te malo strah?‘ bilo je jedno od pitanja u redakciji kada sam rekao za ‘istraživanje‘. Moram reći da me nije bilo strah jer sam već imao nekakvih iskustava sa psihodelicima i znao sam što me čeka. Također, uz ove male doze nije bilo straha da bi me psilocibin mogao preuzeti negdje na poslu, u redakciji ili na kolegiju, koji se svakog dana održava u 10 ujutro, a ja bih svoje doze žvakao oko osmice ili devetke ujutro. Prvih nekoliko puta bio sam iznimno pažljiv. Svako jutro kavica i vaga, pa važi komadiće gljive.

Počeo sam s 0,4 grama prvih nekoliko puta. Osjećaj je na početku uvijek isti. Iščekivanje. Hoćeš li osjetiti, vidjeti neku promjenu. Uz te osjećaje uvijek se javi i glasić koji se pita jesi li možda previše pojeo i kakav će to poslovni dan donijeti. No, nakon prvog tjedna malo sam se opustio. Vaga je zanemarena i prebačena je u kuhinju za vaganje začina, a jutarnja je doza išla preko prsta, onako, otprilike. I – nije bilo pogreške. S obzirom na to da je doza od 0,4 do dva grama, bio sam prilično siguran da ne jedem dva grama svako jutro. Također, preporuke o meditaciji nisam ispoštovao zbog dnevnih obveza i manjka vremena, iako vjerujem da bi meditacija u vrijeme kolegija u deset bila taman za ‘uzemljenje‘, ali posao je posao.

Bolje volje

Budući da sam nekad prije eksperimentirao s psihodelicima (davno prije), znao sam kako djeluju kada se pojedu veće količine, mnogo veće od dva grama. U takvim slučajevima učinci mogu biti raznoliki. Od neprestanog urlanja od smijeha pa do osjećaja povezanosti sa svijetom i prirodom. Često se javi osjećaj da u tom trenutku izmijenjene svijesti čovjek vidi svijet baš kakav je uistinu: svijet izgleda ljepše, cvijeće i drveće izgledaju moćno i bujno, boje su jake, žarke i magične. Javlja se i osjećaj novih spoznaja ili novootkrivene istine i mogućnost nekakve astralne komunikacije s okolinom. Sve to budu tako snažna iskustva da čovjek poželi da ne prestanu, bar na neko vrijeme.

image
foto

Sve to nabrojeno mikrodoziranjem nećete osjetiti osim ako ‘preko prsta‘ ne prožvačete koji gram previše. No, sigurno ćete osjetiti nekakav mir, možda i spokoj, ali i mnogo više volje za gotovo sve čega se uhvatite, barem je tako bilo u mom slučaju. Inače sam po prirodi prilično nervozan lik i mnogo stvari mi može pokvariti dan, ali s gljivama i mikrodoziranjem postao sam otporniji na neke vanjske rušilačke elemente. Ne mogu reći da me stvari nisu doticale, ali nekako bih lakše prešao preko tih vanjskih problema. Da, izgubili smo u polufinalu, ali i bronca je dobra. Tako nekako bi se to moglo sažeti da budemo u trendu s događajima.

Dokazi učinkovitosti

Ipak, možda su najbolji dokaz da su gljive odradile svoje komentari kolegica iz redakcije, koje su nakon tri tjedna zaključile da sam mnogo mirniji i staloženiji. Da, tu i tamo bih ipak nešto opsovao, ali bi me sve to prošlo brzinom svjetlosti, što je u mom slučaju odličan znak da se nešto pozitivno događa.

Osim poslovnih aktivnosti, poslušao sam savjete Earth Resonancea pa sam i na svoje malonogometne termine išao s većim žarom nego inače. Ne mogu tvrditi da mikrodoziranje pomaže pri bavljenju sportskim aktivnostima, ali i ne odmaže. Moram reći i da sam odradio i dvije do tri duge dionice ‘trčanja na gljivama‘, i to iskustvo je ipak bilo nešto, da kažem, jače i drugačije. Kada sami trčite sa svojim mislima. često bude jako teško, javlja se osjećaj umora, a u glavi se pitate što vam to uopće treba. Na psilocibinu nisam razmišljao na taj način, nekako mi se više dalo. Teško je to opisati, ali voljni moment da se nešto obavi kako treba i u zacrtanom roku na psilocibinu raste, a i osjećaj dok trčite kroz šumu poseban je sam po sebi, a na ‘tripu‘ još malo posebniji.

Terapijske doze

Sve ovo je naravno samo osobno iskustvo i to nekoga tko je sa psihodelicima već bio upoznat i tko ih je kušao u količinama većim do mikrodoza. A djeluje li mikrodoziranje uistinu, još se uvijek raspravlja. Vjerojatno bismo već sve i znali da se nije dogodio ‘rat protiv droga‘, koji je ograničio veliki dio istraživanja psihodelika počevši od kasnih 60-ih. Nova istraživanja, kojih je uistinu sve više u zadnjih pet godina i koja provode eminentni medicinski centri poput Johnsa Hopkinsa, pokazuju da postoji stvarna i velika korist od uzimanja malih doza psilocibina. Tu su i neka druga istraživanja koja pokazuju samo malu korist od takva načina korištenja psilocibina. Takve studije podupiru hipotezu da je učinak koji ljudi dobivaju od psihodelika u tim subperceptivnim dozama uglavnom učinak očekivanja i da treba konzumirati veću dozu da bi se ostvarila terapijska korist.

Za kraj, pitanje ostaje, mikrodozirati ili ne mikrodozirati, a ostavljam ga svakom na vlastiti izbor. Iako su sve medicinske odluke ili odluke o načinu života izbor pojedinca (pod pretpostavkom da ne štete drugima), predlažem iscrpno istraživanje prije nego odlučite jesu li ovakve akcije dobre i za vas.

19. veljača 2024 15:26