Zbog usmjerenosti na izvoz, odgovornog vođenja financija, dobre suradnje s poslovnim partnerima i pomnog biranja investitora samoborski proizvođač hidrauličkih komponenata i cijevnih spojeva na rubu je ulaska u Liderovih 1000 najvećih kompanija u Hrvatskoj
E, ta je kompanija bombončić! – reče nam sugovornik kojeg smo pitali što misli o samoborskoj tvrtki Bijuk HPC u vlasništvu Petra Bijuka (ujedno direktora) i Silver Fox Holdinga, talijanskog fonda koji je u vlasničku strukturu ušao 2021. Kompanija je lani odlično poslovala došavši na prag Liderovih 1000 najvećih prema prihodu.
Teško je reći hoće li upasti u ovogodišnjih 1000 najvećih jer su prihodi u prvih osam mjeseci na razini lanjskih, ali ove godine svakako nastavlja nizati odlične poslovne rezultate. Kako kaže direktor Bijuk, u prvih osam mjeseci ostvaren je prihod od 13,1 milijun eura i neto dobit od 1,7 milijuna eura. Ipak, očekuje da će prihod ove godine biti malo manji od lanjskoga jer su se smanjile i cijene proizvodnih inputa, zbog čega je tržište reagiralo i smanjenjem cijena finalnih proizvoda. No zahvaljujući smanjenju troškova očekuje se rast neto dobiti u odnosu na prošlu godinu.
A 2022. doista je bila odlična godina, kao i ova, ali i ostvarenje rasta neto dobiti. Ukupan je prihod iznosio 18,9 milijuna eura, što je bilo 36 posto više nego 2021., kad je bio 13,2 milijuna eura. No lani su još rasli i troškovi, na 16,9 milijuna eura, što je porast u odnosu na godinu prije za 26 posto, kad su iznosili 13,9 milijuna eura). Lanjska neto dobit bila je 2,1 milijun eura, zato zvuči uvjerljivo kad u tvrtki očekuju rast dobiti s obzirom na to da je u prvih osam mjeseci ostvareno, ponovimo, 1,7 milijuna eura dobiti.
Zadovoljni partneri
To predviđanje dodatno potkrepljuje podatak o padu troškova proizvodnje. Kako objašnjava Bijuk, cijene ulaznih sirovina u proizvodnom procesu ove su se godine smanjile za 40-ak posto.
– Kad bismo gledali omjer cijena sirovina prije početka globalne krize izazvane ratom u Ukrajini, rezime bi bio sljedeći: prvotni je porast cijena bio oko 120 posto pa je potkraj prošle godine cijena sirovina bila 80-ak veća veća u usporedbi s pretkriznim razdobljem, a u posljednjih nekoliko nekoliko mjeseci spustila se za dodatnih 40 posto – objašnjava Bijuk.
Najveći su tvrtkini dobavljači iz inozemstva, među njima su Valbruna Edel Inox, Vitillo, Ibero Stahl, Rodacciai, a od domaćih prednjače M.I. Hršak, Omnimerkur, Iscar alati, HEP Elektra… Uključujući i ostale dobavljače, s većinom njih Bijuk HPC surađuje godinama, što pokazuje da su poslovni partneri zadovoljni.
Riječ je, inače, o izvozno orijentiranoj kompaniji koja najviše prodaje cijevne hidrauličke komponente, razne vrste spojnica, prirubnica, cijevi, ventila te sve proizvode od inoksa, mesinga i čelika na zahtjev kupca.
– Cilj i misija naše tvrtke jest biti lider u proizvodnji hidrauličkih komponenata i cijevnih spojeva od plemenitih materijala u Hrvatskoj i istočnoj Europi, s naglaskom na očuvanje okoliša i društveno odgovorno poslovanje – kaže Bijuk.
Lani je 70 posto od ukupnog prihoda ostvareno izvozom, najviše u Švedsku, Njemačku, Norvešku, Švicarsku i Austriju. Inače, i izvoz je rastao posljednjih godina. Primjerice, 2019. iznosio je 8,97 milijuna eura, a onda se lani popeo na 13,2 milijuna eura, što je bio skok od 48 posto. Ima li tu utjecaja inflacije, pitamo onako pomalo provokativno, no Bijuk tvrdi da na porast inozemnih prihoda inflacija nije znatno utjecala, nego višegodišnje kompanijsko ulaganje i usmjerenost na izvozna tržišta.
Najveći su kupci u inozemstvu Parker Hannifin Emea, Haberkorn, Aloe AB i Hydra Pipe, Gates Tube, a od domaćih kupaca Same Deutz-Fahr Žetelice, Đuro Đaković Specijalna vozila, Končar Električna vozila, 3. maj brodogradilište, Impol-TLM, PPC Buzet, Fasek…
Nedostaje radnika
Proizvođač iz Vrbovca Samoborskog (sjedište kompanije) zasad ima osam proizvodno-servisnih centara diljem Hrvatske (Vukovar, Zagreb, Samobor, Dugopolje, Pula, Rijeka, Dubrovnik i Perušić) u kojima može samostalno odraditi bilo kakve popravke i izraditi nove hidrauličke priključke. Svi priključci i sklopovi proizvode se na CNC tokarilicama u obradnim centrima najnovije generacije. Ipak, tvrtki bi dobro došlo još kvalificiranih radnika. Bijuk kaže da bi ih odmah zaposlili petnaestak. Posljednje tri godine broj zaposlenih rastao je od 146 (2020.) na 181, koliko ih je danas. Najviše trebaju CNC operatere i njihove pomoćne radnike. Osim toga, otvaranjem servisnih centara po Hrvatskoj traže stručni kadar iz manjih sredina za hidrauličke poslove. Surađuju i s kooperantima.
– Najviše se traže usluge zavarivanja metala, toplinske obrade i zaštite metala te završne obrade pri instalaciji naših proizvoda. To su neke usluge za koje trebamo kooperante, ali pouzdane kad je riječ o kvaliteti i rokovima. S kooperantima surađujemo godinama, možemo se pouzdati u njih kad se radi i o jednom i o drugom – ističe Bijuk.
Liderov analitičar Nikola Nikšić, vlasnik Konter savjetovanja, naglašava da su prosječne plaće u Bijuku HPC-u (1394 eura) veće u odnosu na prosjek skupine od 24 proizvođača velikih i srednjih kompanija djelatnosti (kojima pripada Bijuk HPC), koji iznosi 1094 eura.
– Riječ je o kompaniji koja u skladu sa svojim financijskim mogućnostima vodi računa kako materijalno motivirati zaposlenike imajući na umu znatna ograničenja koja postoje na tržištu rada u djelatnosti njezina društva kao što su fluktuacija u druge zemlje EU-a, manjak interesa mladih za proizvodna zanimanja, demografija, odnosno starenje, nedostatak kvalificirane i kompetentne radne snage... – kaže Nikšić.
Lijepa priča
Bijuk HPC lijepa je priča, kako reče jedan naš sugovornik. Prilika za tu kompaniju leži u automatizaciji (industrija 4.0), poboljšanju internih komunikacija i velikoj potražnji dobavljača/proizvođača u Europi umjesto u Kini. Prijetnje su teško pronalaženje kadra, nestabilna geopolitička situacija i mogući porast cijena sirovina/energenata. Snaga je pak dugogodišnje pozicioniranje na tržištu, CNC strojevi najnovijih generacija, diverzifikacija kupaca/sektora tržišta te know-how. No, kao i svaka kompanija, ima slabosti: interne procedure, rokovi za isporuku kupcima prilično su kratki, zbog čega u kompaniji ulažu dodatni napor. Također, relativno je velik udio proizvodnje prema nacrtima kupaca, što usporava postupak proizvodnje (kad rade prema svojim nacrtima, to ide mnogo brže), a relativno je niska i razina automatizacije u nekim dijelovima proizvodnje.
Ovakve zdrave kompanije svakako treba poduprijeti i ne treba sumnjati da će zainteresiranih ulagača biti i sljedećih godina. Naravno, potrebna je obostrana zainteresiranost.
Cijelu kompanijsku priču pročitajte u digitalnom ili tiskanom izdanju poslovnog tjednika Lider.