Kad je torbica skuplja od Ferrarija: Tko zarađuje na luksuzu?

Postoje ljudi koji će kupiti Ferrari da bi ga vozili, Rolex da bi znali koliko je sati i skupo vino da bi ga popili. A postoje i oni drugi. Oni Ferrari zaključaju u klimatiziranu garažu u koju tu i tamo dovedu nekog frenda da se zajedno dive savršenstvu talijanske autoindustrije, Rolex drže u originalnoj kutiji u sefu, a bocu vina pohrane u podrum iz kojega možda nikada neće izaći.

Ako bismo i jedne i druge trebali opisati, mogli bismo to napraviti ovako: prvi žive i uživaju u luksuzu. A ovi drugi znaju da su i Ferrari i Rolex i skupocjena boca vina imovina kojoj će vrijednosti rasti.

Naravno, katkad su jedni i drugi ista osoba. U tom su neobičnom svijetu i torbice katkad ozbiljna imovina, o umjetninama da i ne govorimo. Ondje su automobili vrjedniji ako stoje konzervirani u garaži bez pristupa Sunčevoj svjetlosti, kao i boca viskija koja može postati financijski problem samo ako je odlučite otvoriti.

Na prvu ulaganje u luksuz zvuči kao idealna kombinacija hedonizma i zdrave doze kapitalizma. Umjesto da novac gledate na brokerskom računu ili kroz ciglu svojih nekretnina, možete ga nositi na ruci, parkirati u garaži ili objesiti na zid. Ako vrijednost poraste, još bolje. Ako padne, barem imate lijep sat. Ili iznimno skupu bocu alkohola. No tržište luksuza ima jedno neugodno obilježje: ne mari previše za to koliko ste nešto platili.

Minus s pedigreom

Rolex nije automatski investicija samo zato što na brojčaniku piše 'Rolex'. Ferrari nije kolekcionarski dragulj samo zato što je crven, talijanski i dovoljno glasan da probudi susjede. A Hermèsova torbica Birkin, koliko god bila predmet želja, ne dolazi s jamstvom da će je netko za pet godina platiti više nego danas.

Štoviše, podaci pokazuju da se i bogati mogu opeći na luksuzu. Prema Knight Frankovu izvješću 'The Wealth Report 2026', globalni indeks luksuznih ulaganja prošle je godine pao. Za mizernih 0,4 posto, ali i to se računa. Satovi su dobivali na vrijednosti, a klasični su automobili i vino izgubili. Impresionistička umjetnost porasla je za 13,6 posto, a indeks rijetkog viskija potonuo za 10,9 posto.

Ni milijuni ne štite od loše kupnje. Pa, što onda razlikuje Rolexov sat, koji će s godinama vrijediti sve više, od sata koji će završiti na tržištu rabljenih stvari? Zašto dva slična Ferrarija mogu imati potpuno različite cijene? I kako je moguće da rabljena torbica postigne cijenu za koju se može kupiti cijela kolekcija luksuznih automobila?

Odgovor je manje romantičan nego što luksuzna industrija voli priznati. U svijetu skupih predmeta ne kupuje se samo kvaliteta već i povijest, statusni simbol te, možda najvažnije, uvjerenje da će sve to jednoga dana netko poželjeti i biti spreman ili spremna 'keširati' velike količine novca.

Vrijeme je novac

Kada je 2017. na dražbi aukcijske kuće Phillips ponuđen Rolex Daytona koji je pripadao Paulu Newmanu, nitko nije morao objašnjavati što taj sat radi. Pokazuje vrijeme. Kao i milijuni drugih satova, uključujući one koje možete kupiti za dvadesetak eura. No taj je imao nešto što nijedan urar nije mogao proizvesti: povijest na zapešću jednog od najslavnijih holivudskih glumaca. Nakon samo dvanaest minuta nadmetanja prodan je za gotovo 17,8 milijuna dolara. Sat koji je Newman dobio od supruge Joanne Woodward, s ugraviranom porukom 'Drive Carefully Me', postao je jedan od najslavnijih kolekcionarskih satova.

Da stvar bude zanimljivija, modeli Daytona s karakterističnim brojčanicima, danas poznati kao Paul Newman Daytona, nisu oduvijek bili predmet kolekcionarskog obožavanja. Kada su se proizvodili šezdesetih i sedamdesetih godina, nisu bili osobito popularni.

Ono što kupci nekoć nisu pretjerano željeli, kolekcionari su desetljećima poslije počeli opsesivno tražiti. I to je možda najvažnija lekcija luksuznog tržišta: današnja nepopularnost ne mora značiti sutrašnju bezvrijednost. Ali vrijedi i obratno: današnja pomama nije jamstvo buduće zarade.

Parkirano bogatstvo

Satovi su bili među rijetkim pobjednicima luksuznoga tržišta 2025. Prema Knight Frankovu indeksu, njihova je vrijednost porasla za 5,1 posto. No taj podatak ne znači da je svaki vlasnik Rolexa, Patek Philippea ili Audemars Pigueta zaradio pet posto. Indeks prati segment tržišta, a ne sve modele i sve transakcije.

S automobilima je stvar još zanimljivija. Uobičajena financijska logika kaže da automobil gubi vrijednost čim izađe iz salona. Kod rijetkih kolekcionarskih primjeraka može se dogoditi suprotno. Ali između rabljenoga sportskog automobila i kolekcionarskog Ferrarija postoji cijeli svijet. U studenome 2023. Ferrari 330 LM/250 GTO iz 1962. prodan je za 51,7 milijuna dolara.

Toliko novca nije bilo plaćeno za motor, karoseriju i to što na automobilu stoji propeti konjić, već za primjerak s iznimnom natjecateljskom poviješću, jedinim GTO-om te generacije kojim se utrkivala Ferrarijeva tvornička momčad.

I tu dolazimo do još jednoga paradoksa luksuza: kod običnog automobila kilometraža je uglavnom razlog za snižavanje cijene; kod povijesnoga trkaćeg automobila upravo ono što je proživio može biti važan dio njegove vrijednosti. Sudjelovanje u legendarnim utrkama, izvorni dijelovi, dokumentirani vlasnici i mala proizvodnja mogu od automobila napraviti kolekcionarski predmet koji prestaje pripadati običnom tržištu automobila.

Knight Frankov indeks kolekcionarskih automobila pao je lani za 3,7 posto iako je u prethodnih deset godina porastao za 31,3 posto.

Kapital u torbici

Ako je Rolex Paula Newmana dokaz da povijest može biti skuplja od samog predmeta, originalna torbica Birkin Jane Birkin pokazuje koliko daleko ta logika može otići: u srpnju 2025. u Parizu je prodana za nevjerojatnih 8,58 milijuna eura. Deset minuta nadmetanja, devet kolekcionara i jedna rabljena torbica. Naravno, to nije bila bilo kakva birkinica.

Bila je to prva, izrađena 1985. za glumicu i pjevačicu po kojoj je model dobio ime. Legenda o njezinu nastanku počinje susretom Jane Birkin i tadašnjega Hermèsova čelnika Jean-Louisa Dumasa tijekom leta. Birkin se požalila da ne može naći praktičnu, a elegantnu torbu. Dumas je prepoznao priliku. Ostalo je povijest mode, a naposljetku i aukcijske industrije.

Za razumijevanje tržišta važnije je ono što se događa s tisućama drugih birkinica. Hermès je desetljećima gradio reputaciju ekskluzivnosti, a dostupnost pojedinih modela ograničena je proizvodnjom, distribucijom i načinom prodaje. Kupnja željenog modela u butiku nije uvijek jednostavna, pa se dio potražnje prelijeva na sekundarno tržište, gdje se pojedini primjerci prodaju i iznad maloprodajne cijene. To, međutim, nije univerzalno pravilo.

Na vrijednost utječu veličina, boja, vrsta kože, stanje, godina proizvodnje i dokumentacija. Ono što je danas najtraženije, ne mora biti najpoželjnije za deset godina. A kupac koji torbicu plati znatno iznad njezine maloprodajne cijene već je potrošio dio mogućega budućeg rasta.

Prema Knight Frankovu izvješću, indeks birkinica 2025. blago je pao, za 0,2 posto. Dok je jedna torbica postavila rekord, šire tržište nije nužno nagrađivalo sve vlasnike.

Prekopajte tavane!

Donedavno je ulaganje u rijetke satove, automobile i umjetnine bilo rezervirano za ljude s ozbiljnim kapitalom, no sada se pojavljuju platforme koje omogućuju kupnju udjela u kolekcionarskim predmetima.

Jedan od primjera jest Timeless. Investitori kupuju udjele, a kompanija organizira čuvanje, osiguranje i održavanje predmeta. Kada procijeni da su tržišni uvjeti povoljni, predlaže prodaju, o kojoj investitori glasaju. Pa tako, dok jedni čekaju da im Rolex, Ferrari ili Birkin zarade prvi milijun, drugi već traže sljedeću veliku kolekcionarsku opsesiju. Možda će to biti stare tenisice, karte Pokémon, odjeća koju je netko slavan nosio jedanput ili igračka koju smo kao djeca bacili jer nam je dosadila.

Tko zna, možda upravo sada negdje na tavanu leži buduće bogatstvo, zatrpano božićnim ukrasima i kutijama od cipela. Samo još treba uvjeriti nekog milijunaša da je baš to oduvijek želio imati.