Novalić, Barać i Šoić: Kako su se milijuni selili iz banaka u sport

Kad je 7. studenoga 2000. na osječkom Županijskom sudu počelo suđenje Antunu Novaliću, na optuženičkoj klupi nije se našao samo vlasnik propale Gradske banke. Pred sud je izveden čovjek koji je tijekom devedesetih bio među najutjecajnijim ljudima istočne Hrvatske, poduzetnik, bankar i sportski dužnosnik, simbol jednog vremena u kojem su se poslovno carstvo, banka i sportski klub često nalazili pod istim krovom.

Gospodar slavonskog biznisa i sporta

Novalić je stvorio Holding Novalić i preuzeo osječku Gradsku banku, a istodobno je od 1995. vodio NK Osijek. U razdoblju dok je bio predsjednik klub je ostvario najveće uspjehe dotadašnje povijesti, uključujući osvajanje Hrvatskog kupa 1998./99., jedinog velikog trofeja u povijesti Osijeka. Istodobno su poslovni sustav, banka i klub bili snažno povezani kroz financiranje i svakodnevno funkcioniranje.

Optužnica protiv Novalića i još trinaest osoba bila je jedna od najvećih gospodarskih optužnica toga vremena. Tužitelji su tvrdili da su kroz poslovanje Gradske banke, tvrtke Novalić d.d. i povezanih društava različitim financijskim operacijama pribavili protupravnu korist od oko 51 milijun kuna. Govorilo se o jednom od najvećih gospodarskih procesa u Slavoniji, a Novaliću je prijetila višegodišnja zatvorska kazna.

No Novalićev slučaj bio je tek jedan dio mnogo šire priče s kraja devedesetih, razdoblja koje je obilježila svojevrsna simbioza bankarstva, poduzetništva i sporta. U brojnim sredinama isti su ljudi istodobno vodili banke, financirali lokalno gospodarstvo i upravljali sportskim organizacijama. Novalić je predstavljao slavonsku verziju tog modela.

Barać – gazda Dubrovnika i odbojke

U Dubrovniku je Neven Barać bio prvo ime Dubrovačke banke, ali i jedan od najutjecajnijih ljudi hrvatskog sporta. Kao dugogodišnji čelnik hrvatske odbojke stajao je iza generacije zagrebačke Mladosti koja je 1991. osvojila naslov europskih prvakinja, a jedno je vrijeme bio i predsjednik Dinama. Malo je ljudi u Hrvatskoj toga vremena istodobno imalo tako snažan utjecaj u financijskom sektoru i sportu.

Šoićeva mreža između banke i Dinama

U Zagrebu je Josip Šoić bio među najpoznatijim hrvatskim bankarima kroz Komercijalnu banku. Tijekom druge polovice devedesetih pripadao je uskom krugu ljudi koji su oblikovali domaći financijski sektor, u vrijeme kada su banke često bile mnogo više od klasičnih kreditnih institucija. Oko njih su se okupljali poduzetnički projekti, lokalne mreže utjecaja i političke veze, zbog čega su kasniji slomovi pojedinih banaka prerastali iz financijskih u velike političke i pravosudne afere.

Šoić je bio predsjednik Dinama od 1991. do 1992. te Hrvatskog nogometnog saveza od 1996. do 1997. godine. Prema tadašnjem pisanju Večernjeg lista, iz Komercijalne banke u Dinamo, tadašnju Croatiju, otišlo je 28 milijuna kuna

Pravosudni epilozi

Karijere Novalića, Baraća i Šoića završile su na sudovima, ali ne i na jednak način.

Barać je nakon godina istraga i procesa dočekao oslobađajuće presude, a sudovi su kasnije utvrdili i da je njegova smjena s čela Dubrovačke banke bila nezakonita. 

U aferi Komercijalne banke godinama se istraživala sudbina 114 milijuna kuna koje su gradske ustanove i poduzeća položili u banku. Šoić je umro 2009. godine, a postupci povezani s poslovanjem banke nastavili su se i nakon njegove smrti

Novalićev je nakon sedam godina postupka 2007. godine nepravomoćno osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog zlouporabe položaja i ovlasti u slučaju Gradske banke. Na presudu se žalio, ali najveći postupak protiv njega nikada nije dobio konačan sudski završetak. Umro je 2009. godine prije pravomoćnog raspleta. 

Protiv njega se vodio i postupak vezan uz NK Osijek. Taj je slučaj završio znatno blaže od očekivanja s početka istrage. Za glavninu optužbi vezanih uz transfere igrača oslobođen je, dok je pravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu zbog krivotvorenja službene isprave povezane s izmjenama klupskog statuta.

Jedino je novac nestao…

Dok su optužnice govorile o desecima i stotinama milijuna kuna štete, najveće bankarske afere toga vremena završavale su vrlo različitim ishodima: oslobađajućim presudama, zastarama ili postupcima koji nikada nisu dobili konačan pravosudni epilog. Barać, Šoić i Novalić zato danas djeluju manje kao tri odvojene priče, a više kao tri različita završetka iste hrvatske tranzicijske priče.

Sva su trojica bili dio hrvatske tranzicijske i privatizacijske priče devedesetih. Upravljali su milijunima, imali snažan utjecaj u sportu i završili u istražnim postupcima koji su godinama punili naslovnice. Gradska i Komercijalna banka završile su u stečaju, a Dubrovačka je sanirana i kasnije pripojena Novoj banci. Iza njih su ostale goleme financijske dubioze.

Kod Šoića se spominjalo 114 milijuna kuna, u postupcima protiv Novalića ukupno više od 100 milijuna, a kod Baraća se govorilo o posljedicama sloma banke teškog 2,6 milijarde kuna! No pravosudni epilozi bili su znatno skromniji od tih iznosa i od očekivanja javnosti. Jedan je oslobođen, a dvojica nisu dočekala konačan rasplet najvažnijih procesa protiv njih.

Do danas se može raspravljati o tome jesu li bili žrtve politike – kako su se sami prikazivali - a u kojoj su mjeri bili pokazni primjer neefikasnog hrvatskog pravosuđa.