Zanimanje poslovnog savjetnika poprilično je izazovno, pogotovo u Hrvatskoj. Dugogodišnja recesija i kriza ostavile su dubok trag na svim kompanijama i tvrtkama u Hrvatskoj, stoga su poslovni savjetnici imali itekako mnogo posla vraćajući ih na pravi put. No tko su hrvatski poslovni savjetnici?
Tko može svoje ime obogatiti titulom poslovnog savjetnika? Zašto se sve više menadžera odlučuje za savjetničke funkcije i u čemu je razlika između Hrvatske i inozemstva?– Izgradnja karijere poslovnog savjetnika najčešće ide iz dva smjera. Prvi gradi konzultanta ‘od nule‘, odmah nakon fakulteta u nekoj od konzultantskih tvrtki, a drugi gradi profesionalca u određenoj tržišnoj niši putem napredovanja i preuzimanja odgovornosti u poslovnim subjektima. Prvi smjer početno gradi konzultantska znanja, metodologije i analitičke vještine te u angažmanu s različitim tržišnim nišama gradi i znanje o njima. Drugi smjer gradi superiorna upravljačka i poslovna znanja pojedine niše te osnovu da se primjene za širi krug subjekata. Pitate li klijente koja je opcija bolja, dobit ćete različite odgovore. Uglavnom, nitko ne voli raditi s početnicima – objašnjava Saša Bart, direktor konzultantske kuće Savjetura.
Šok budućeg hotelijera Nažalost, ne postoji formalna naobrazba za obavljanje savjetničkih poslova ili formalna titula. – Netko tko bi želio biti poslovni savjetnik morao bi imati poslovno praktično iskustvo te dobro poznavati poreze, računovodstvo i financije te pravo kao npr. naši stručnjaci jer samo se tako može dati kompletan savjet. Čisto formalno-pravno, ako se netko želi baviti tom djelatnošću mora biti registriran za nju. Inače, postoji i zajednica poslovnih savjetnika koja je osnovana 2013. u Zagrebu i ima 228 članova iz cijele Hrvatske – kaže Krešimir Lipovšćak, partner u revizorsko-konzultantskoj tvrtki Crowe Horwath. Nekada su poslovni savjetnici bili rezervirani samo za usko specijalizirane poslove, ali danas je poslovni savjetnik gotovo neizostavan za gotovo sve poslovne subjekte, bili to mali obiteljski obrti ili velike korporacije. Primjerice, jedan je profesionalni investitor prije nekoliko godina, prije nego je kriza udarila, odlučio povući se s tržišta kapitala te svoj novac uložiti, odnosno pospremiti u neki projekt. Odlučio se za hotelski biznis. No kako o tome nije znao gotovo ništa, a jedini doticaj s hotelom imao je kao gost te kao investitor u dionice u tom segmentu, angažirao je poslovnoga konzultanta da mu pomogne s tim projektom. Nakon nekog vremena, slušajući njegove savjete, ostao je u šoku koliko toga nije znao. Primjerice – jeftinije i bolje mu je bilo naručiti pun kontejner kvalitetnih madraca za krevete iz Kine i dopremiti ih ovdje nego kupiti ih u Sloveniji kod poznatog proizvođača. To radi konzultant i sve više ih je i gotovo da nema poslovne grane koja nema svoje konzultante.
Industrijski centri znanja U konzultantskoj kući KPMG ističu da menadžer s dugogodišnjim iskustvom u nekoj industriji, pogotovo ako ga je stekao u globalnoj ili vodećoj regionalnoj kompaniji, može ponuditi znatnu dodanu vrijednost drugim organizacijama iz istog sektora, u smislu prijenosa znanja i vodećih praksi.– U vodećim internacionalnim savjetničkim kućama čest je slučaj da takvi menadžeri postaju interni eksperti i voditelji industrijskih centara znanja. U Hrvatskoj je, vjerojatno zbog vrlo ograničenog broja mogućih klijenata iz nekoga specifičnog sektora, dominantan angažman navedenih savjetnika na individualnoj razini te kao povremenih savjetnika uprave ili mentora srednjeg menadžmenta klijenta, za razliku od angažmana provedbe pojedinih kompleksnijih projekata od strane konzultantskog tima koji bi navedeni menadžer vodio – navode iz konzultantske kuće KPMG. Savjetnici su traženi u situacijama u kojima se traže specifična znanja te u okolnostima koje odstupaju od situacija u dnevnom, operativnom poslovanju.– Povećani broj restrukturiranja i transformacija s jedne strane te zakonski okvir EU s druge strane generiraju potražnju za projektnim pristupom i specifičnim znanjima te ne čudi da su savjetnici s iskustvom traženi – napominje Roko Vodopija, član Uprave BDO Savjetovanja. Dodaje da se određen broj tvrtki u Hrvatskoj priprema za dugoročno investiranje, ali u većini slučajeva proces se pokreće jako kasno i to na zahtjev burze ili institucionalnog investitora. Proces je, kaže, usporen i financiranje dolazi neki put prekasno te prilike ostaju propuštene.– Smatramo da u Hrvatskoj postoje kompanije koje imaju konkurentsku prednost i prilike za rast na međunarodnim tržištima, pogotovo kompanije u IT sektoru. Tim kompanijama možemo pomoći da poslije razdoblja ubrzanog rasta i prerastanja u respektabilne kompanije urede procese, ovlasti i odgovornosti te uspostave efikasnije upravljanje poslovanjem – smatra Vodopija. Napominje da se i mali i srednji poduzetnici u najvećoj mjeri koriste uslugama poslovnih savjetnika koji su specijalizirani za podršku u procesu pronalaska, prijave i provedbe natječaja za nepovratna sredstva, ponajprije zato što je poslovnim savjetnicima uspjelo ponuditi atraktivan proizvod te pragmatično predstaviti efekte rada.
Tipični korisnici Velike hrvatske korporacije ili podružnice velikih internacionalnih kompanija, posebice u sektoru financijskih usluga, telekomunikacija i medija, infrastrukture te industrije robe široke potrošnje, tipični su korisnici usluga poslovnog savjetovanja, bilo pri pripremi i provedbi ključnih poslovnih projekata (promjene poslovne strategije, uvođenje novih proizvoda ili usluga, kao i inicijativa za povećanje učinkovitosti i smanjenje troškova) bilo u smislu ograničenog angažmana pregleda ili nadzora interno vođenih projekata. Naši sugovornici tvrde da poslovni savjetnici moraju poznavati industriju klijenta i u Hrvatskoj i u regiji, moraju imati iskustvo u pripremi projekata slične prirode (npr. reorganizacija prodaje, uvođenje novog ERP sustava, priprema studije isplativosti ulaganja u novi distribucijski centar itd). Također, tu je i veličina i fokus ponuđenog tima, dakle iskustvo pojedinih savjetnika u timu, razina njihova angažmana na projektu, odnosno procjena dubine i obuhvata aktivnosti konzultanata na projektu, mogućnost provjere bar nekoliko prethodnih uspješnih referentnih projekata s kontaktima klijenta, kako bi se provjerila kvaliteta rada, pristup suradnji s klijentom, kvaliteta pojedinih ponuđenih savjetnika itd.– Neovisnost i objektivnost u pristupu te osjećaj povjerenja u savjetnika, u smislu da jasno strukturira svoj angažman od prvoga kontakta s klijentom, jasno definira svoje odgovornosti, pristup i isporuke koje garantira, demonstrira spremnost i proces prijenosa znanja na klijenta, odnosno dodanu vrijednost svojeg angažmana povrh izrade dokumenata koje projekt zahtijeva – ističu u KPMG-u.
Pomoć u odabiru Prethodno iskustvo i znanje konzultanta važno je za njegov izbor (npr. specijalisti za određene tipove projekata, npr. restrukturiranje, ili za određenu vrstu industrije). – Referencije govore je li konzultant radio i gdje je radio slične projekte. I posljednje je, ne i najmanje važno, emocionalna inteligencija i prepoznavanje potrebe klijenta i usmjerenost prema cilju. Iz našeg iskustva katkad su mnogo važnije razvijene tehnike postavljanja adekvatnih pitanja i slušanja odgovora – kaže Sonja Hecker Tafra, partnerica u revizorsko-konzultantskoj tvrtki Crowe Horwath.