Hoće li tko pronaći rješenje nakon što je pravomoćna postala presuda Županijskog suda u Karlovcu po kojoj Hrvatski radio-Karlovac mora svom bivšem direktoru Dragutinu Pribaniću isplatiti odštetu u iznosu od 665 tisuća kuna, za sad još nema konkretnog odgovora.
No, to samo podgrijava kuloarsku atmosferu lansiranja raspleta po verzijama iz raznih ‘dobro obaviještenih izvora‘. Nadzorni odbor donio je još 10. srpnja 2003. godine odluku o otkazu Dragutinu Pribaniću, ali o toj odluci NO nije tražio mišljenje, odnosno suglasnost sindikata. Pribanić, inače bivši gradonačelnik Karlovca, sudskim je putem krenuo u zaštitu svojih prava, i u tome očito uspio. Štoviše, 320.435 kuna glavnice svojeg potraživanja više je nego udvostručio dosuđenom mu kamatom. Nevolja, koja se čitavo vrijeme valjala, nije završila pod tepihom, nego je svom silinom udarila na vrata ionako financijski impotentnog HRK-a, ali taj problem sad se zapravo prenosi na njegove vlasnike, a to su Grad i Županija s po 25 posto, te gradska poduzeća Vodovod i kanalizacija, Zelenilo, Mladost, Toplana i Čistoća s po 10 posto vlasništva. HRK se već godinama održava financijskim injekcijama svojih suvlasnika, pa ni sadašnji direktor Marijan Stavljenić ne krije da HRK iz svog poslovanja ne može podmiriti obvezu prema Pribaniću, pa čeka daljnje naputke od vlasnika, od kojih je Toplana u dugovima nekoliko desetaka milijuna kuna, a i ostala spomenuta poduzeća ne stoje sjajno, a uz to su se već proteklih godina ‘isprsila‘ i u raznim aranžmanima s financiranjem Nogometnog kluba Karlovca, tako da su oči ponajviše uprte prema Gradu i Županiji. Dok se s jedne strane kao daljnji korak spominje blokada računa i pokretanje stečaja HRK-a, kao alternativa se može u nekim krugovima čuti i prijedlog da Pribanić svoj dug pretvori u suvlasnički ulog...Gradonačelnik Damir Jelić kazao je da je on osobno prije dvije ili tri godine Pribaniću predložio nagodbu isplatom 700 tisuća kuna, jer je u to vrijeme Grad bio u stanju osigurati iz svog proračuna takav iznos, ali Pribanić je navodno tu ponudu, čak i višu od sad dosuđenog iznosa, odbio. Hoće li Jelić i njegovi kolege iz vlasti smisliti još neku varijantu, kao što je eventualna obročna isplata, moralo bi se vrlo brzo obznaniti.Slična neodređenost prisutna je i kad se traži odgovor na pitanje o odgovornosti za donošenje odluke o otkazu direktoru Pribaniću, a iznimka je u ovoj fazi tek sadašnji saborski zastupnik Hrvatskih laburista Nikola Vuljanić, koji je u vrijeme protuzakonitog otpuštanja Pribanića bio predsjednik Nadzornog odbora HRK-a. - Svi NO-i su tada imali pravnika kao svog tajnika, a u ovom slučaju taj pravnik u NO-u Hrvatskog-radio Karlovca bio je pravnik iz Grada Karlovca Krešimir Bradač. Moja je bila ideja da Dragutin Pribanić više ne može biti direktor HRK-a, zato što nije u određenom roku izvršio posao i zadatke koje mu je NO zadao, a radilo se uglavnom o izradi studije i provedbi programa sanacije HRK-a. Dakle, odluka o otkazu Pribaniću bila je donesena na sjednici Nadzornog odbora, ali s obzirom na osjetljivost takve odluke, pitali smo pravnika je li potrebno konzultirati i Sindikat oko toga. On je rekao da suglasnost Sindikata nije potrebna, i s obzirom da je to rekao član NO-a kojem su pravna pitanja zapravo uska struka, poslušali smo ga i nismo tražili suglasnost Sindikata prije uručivanja otkaza Pribaniću. Bilo mi je to malo čudno, ali sam mislio ‘za boga miloga, on je pravnik, valjda on zna‘. Dakle, riječ je o krivom stručnom savjetu, a ne političkom: politički savjet je bio da se Pribanić mora maknuti jer nije izvršio povjereni mu zadatak, i ja i danas stojim iza takvog stava, ali ovo je bio krivi stručni savjet iz kojeg je proizišla ovakva šteta, kazao je Vuljanić. Kad ovaj slučaj stavi u kontekst karlovačkih političkih promašaja, Vuljanić kaže da su primjeri raskida ugovora za gradnju centra mobilnog turizma Lora elektro, te propali pokušaji izgradnje bazena financijski daleko teži od slučaja HRK-Pribanić, ali ne otklanja ni mogućnost smišljene igre oko preuzimanja HRK-a, u kojoj je sudska presuda u korist Pribanića zapravo sjajna okolnost. Po toj varijanti, kaže Vuljanić, koja uključuje stečaj HRK-a, vrijednost HRK-a bi se znatno urušila uz, Pribanićevu naplatu kao alibi. Takav bi HRK, zaključuje Vuljanić, u nečijim planovima tada postao laka i jeftina meta za preuzimanje. S obzirom na pravomoćnost presude koja nameće i djelovanje suprotstavljenih stranaka, neće se moći još dugo otezati na način kako to čini sadašnja vlasnička mreža, a možda će i Pribanićevi potezi otkriti je li on u svemu na kraju tek epizodist koji će inzistirati na naplati, ili je na njemu sad da odigra u skladu s eventualnim planovima preuzimanja HRK-a. Pribanić za sad ne želi otkrivati svoje planove i namjere, kaže tek da je vođenje svih daljnjih poteza i odluka prenio i na svog odvjetnika, da ne želi na silu vući bilo kakve poteze, te da sad pušta i drugoj strani da se pokuša snaći i pronaći rješenje da ga se obešteti. Na pitanje je li za njega prihvatljiva i varijanta da dug pretvori u vlasnički udio, Pribanić je odgovorio da se ni ta mogućnost ne može definitivno odbaciti, ali za sada neka odgovor bude ‘ni da ni ne‘.