Ukupne štete u hrvatskom voćarstvu prouzročene elementarnim nepogodama, mrazom početkom travnja, procjenjuju se na oko 950 milijuna kuna, istaknuo je danas na Saboru Hrvatske voćarske zajednice (HVZ) njen glasnogovornik Frano.
Naglašava kako je riječ o elementarnoj katastrofi te kako nastale štete voćari ne mogu sami sanirati. Stoga traže od Vlade i resornog ministarstva poljoprivrede da država voćarima nadoknadi 30 posto iznosa štete. Voćari traže i da država oprosti zakup plaćanja državne zemlje za dvije godine, kao i da se smanji kamatna stopa voćarima koji imaju kredite sa sadašnjih 4 ili 5 posto, na 2 do 3 posto.
Trebalo bi, smatra Ivković, uputiti zamolbu i da se voćarima oprosti dio kreditnih zaduženja, te napominje da se nadoknada štete treba odnositi na voćare plantažere. Ukoliko izostane pomoć države, kazao je Ivković, 50 posto voćara napustit će voćarstvo.Zagrebački voćar Jurica Pavelić ističe da iako su voćari već upozorili na navedeni problem i obratili se resornom ministarstvu reakcija je izostala, odnosno očito je da ovaj problem ne pobuđuje interes niti ministra niti njegovih pomoćnika. Zdravko Pokupić iz Udruge voćara Virovitičko-podravske županije smatra kako je iz kancelarije teško dobiti uvid u stanje na terenu te je poručio da će on djelatnicima ministarstva koji su zaduženi za voćarstvo i trebali bi obići teren "kupiti čizme ako ih nemaju kako bi se sami mogli uvjeriti kakvo je stanje u voćnjacima".
Na Saboru je bilo riječi o stanju u voćarstvu, a predsjednik HVZ-a Željko Banjavčić je istaknuo kako je hrvatsko voćarstvo pogođeno različitim problemima koji su proizišli iz neadekvatnog pristupa u razvoju voćarske proizvodnje zadnjih 20 godina. Glavni nedostaci takvog razvoja su nedostatak koncentracije proizvodnje, izuzev mandarina, nedostatak standardiziranih voćnjaka, nedostatak zaštite od elementarne nepogode, nedostatak rashladnih kapaciteta u rukama proizvođača itd.
U cilju postizanja konkurentnosti i održivosti voćarke proizvodnje, kazao je Banjavčić, potrebno je utvrditi dugoročne mjere koje obuhvaćaju rajonizaciju proizvodnog područja za voćarsku proizvodnju, podizanje suvremenih matičnih nasada podloga i plemki, izgraditi primarnu mrežu za navodnjavanje koju bi voćari koristili i otplaćivali dugoročno, sustavno educirati proizvođače, zemljišnom politikom omogućiti okrupnjavanje parcela, izraditi katastar voćarskih nasada itd. Banjavčić ističe da iako još uvijek ne proizvodimo dovoljno voća za vlastite potrebe postoji mogućnost izvoza u istočne i arapske te europske zemlje, a i prerada koja se razvija stihijski ima velikih mogućnosti.
Napominje i kako ima nekoliko mogućnosti za rješenje trenutačne situacije, a jedna od njih je udruživanje voćara u nekoliko grupa, a da država izgradi jednu ili dvije hladnjače koje bi dala na korištenje i otplatu proizvođačkim grupama. Drugi model je da se proizvođači okupe oko postojećih otkupljivača koji bi trebali poslovati na bazi ostvarenja zajedničkog dohotka.