Vesela nova plastična afera s ministricom kulture koja opsesivno voli peglati kartice drma HNS; više nego Vladu. Prva relevantna izjava iz stranke (pazi, is stranke, ne iz Vlade, koja je očekivano ostavila HNS-u da se bakće s problemom!) bila je ona Vrdoljakova – da HNS (pazi, stranka, a ne Kukuriku koalicija!) za Andreu Zlatar Violić ima spremnu zamjenu.
I ta izjava pokazuje ključni problem hrvatskoga koaliranja, pogotovu onoga vlastodržačkog. Čak i ako ostavimo po strani bonton, koji bi najprije nalagao ispriku.
Vlada je i u ovom slučaju ostala podijeljena na ranije dogovorena stranačka lena: jednima veliko gospodarstvo, drugima malo poduzetništvo; jednima promet, drugima energetika; jednima porezi, drugima kultura… I tako se resori uglavnom i vode – bez vidljivoga zajedničkog nazivnika.
Isto vrijedi i za kadrovsku politiku. A HNS-ova ‘spremna zamjena’ – koju vidim u niskom startu kako čeka bijeli dim iz središnjice u Tomićevoj – pokazuje i to da u stranci postoji dovoljano aspiranata koji se ne sustežu sjesti u ministarsku fotelju, makar i na samo nekoliko mjeseci do izbora. To će jednog dana itekako dobro stajati u CV-u, pa čak i uz alibi da se u tih par mjeseci nije stiglo popraviti sve krive Drine što ih je ostavila prethodnica.
Uostalom, upravo je HNS poznat po klijentelizmu. U vrhu hrvatske klijentelističke rang-liste HNS još (malo) zaostaje za HSS-om. Ta je stranka paktirala i s HDZ-om i s SDP-om i uz njihovu pomoć godinama je sudjelovala u vlasti. To je naplaćivala podjednakim brojem fotelja kao i HNS, a osim toga upropaštavale su cijelu poljoprivredu neiscrpnim dotacijama za propali model ‘jedna štalica – jedna kravica’. Povijest se ponavlja. Zato će danas svaka foteljica pronaći svog uhljepčića.