Tvrtki je krenulo loše, nema novca za plaće i vlasnik je odlučio smanjiti troškove. Između ostalog, riješit će se viška zaposlenih, posebno na poslovima koji nisu dio osnovnog biznisa.
Pa zato odlučuje da neće više zapošljavati nove kuharice i čistačice, nego će ih se rješavati kako budu odlazile u mirovinu.
To bi bio dobar vic da ga Vlada ovih dana ne pretvara u otužnu zbilju. Tako i najbenigniji djelić neophodne racionalizacije javnog sektora odlazi u ropotarnicu povijesti. Proklamirani outsourcing sporednih djelatnosti najprije je zamijenjen idejom o ‘spin offu’ (osnivanje nove monstruozne državne tvrtke za čišćenje), a sad je definitivno eutanaziran još jednom engleskom kovanicom - ‘in house’. Vladino prljavo rublje ostat će ‘u kući’, a pranje će i dalje skupo plaćati porezni obveznici.
I, koga briga? Nekompetentnog Milanovića i njegovu nesposobnu ministricu Opačić sigurno nije. Oni samo računaju da će novom nebulozom kupiti 20-ak tisuća glasova čistačica i kuharica. I ne razmišljaju da će istodobno izgubiti kudikamo više glasova realnog sektora, koji će i dalje masno plaćati pranje državnoga prljavog veša. Takav luksuz danas si ne može priuštiti čak ni ‘najdosljedniji’ borac protiv outsourcinga Vilim Ribić.
Da ne zaboravim našeg ‘društveno odgovornog’ poduzetnika s početka ove priče. U međuvremenu je otišao u stečaj, skupa sa svim svojim kuharicama i čistačicama. Tržišne zakonitosti nisu čekale 20 godina za kresanje suvišnog troška. A ovakva državna politika može samo čekati svoj stečaj. Na izborima.