Hrvatskom stručnjaku za intelektualno vlasništvo Mladenu Vukmiru prije tri tjedna dodijeljen je orden viteškog reda Dannebrog Kraljevine Danske. Počasni je generalni konzul te države u Hrvatskoj, sugovornik širokih pogleda.
Iz ugledne je pravničke obitelji, a znanje je stjecao u Hrvatskoj, Italiji i SAD-u. Bio je rock-kritičar u nekadašnjem Poletu i do danas je ostao ljubitelj glazbe, prati nove tehnologije, a o intelektualnom vlasništvu, kaže, može govoriti danima.
• Gdje je Hrvatska u odnosu na Dansku i razvijene zemlje?
- Kod nas nema svijesti o tome da nematerijalna imovina može stvoriti društveno bogatstvo. Prije nekoliko godina pitao sam ljude iz Agencije za privatizaciju je li ijedna tvrtka u Hrvatskoj privatizirana na način da joj je procijenjena nematerijalna imovina. Rekli su da nije. Dubinu naše sljepoće o intelektualnom vlasništvu potvrđuje to da ni najžešći kritičari privatizacije nisu to isticali. Radim kao konzultant za nematerijalnu imovinu, imam priliku razgovarati s malim, srednjim i velikim poduzetnicima i vidim da gotovo nitko ne razumije kako bismo to mogli iskoristiti. Uvijek govorim da smo potkapitalizirani u odnosu na konkurenciju, a osim što nemamo kapitala, i danas imamo situaciju da izražavamo vrijednost kompanija ispod njihove stvarne vrijednosti. U tome nikako ne razumijem dioničare naših kompanija.
• Problem je u tome što naši poduzetnici u zaštiti brenda vide više trošak, a ne investiciju.
- Ni Italija nije iskazivala vrijednost nematerijalne imovine u bilancama poduzeća do sredine 90-ih godina, kada sam tamo živio, da bi odjednom počeli procjenjivati svoje brendove. Pitao sam tamošnje stručnjake kako se Italija u par godina odjednom okrenula. Mislio sam da je bila neka zakonodavna promjena, međutim, dogodilo se to da su mnoge strane akvizicije propale. Englezi su dolazili kupovati talijanske kompanije i kad su vidjeli kako su talijanske tvrtke loše poslagane, odustajali su. Onda su talijanski vlasnici shvatili da moraju pripremiti kompaniju jer će preuzimanje tek onda biti obavljeno, i to s većim iznosom. Talijansko gospodarstvo koji puta funkcionira na način pozitivne seoske lukavosti. Jedan je shvatio, drugi su vidjeli i to je odjednom naglo krenulo.
• Što bi konkretno značilo za hrvatsko gospodarstvo da i naše tvrtke poput talijanskih procijene svoju nematerijalnu imovinu?
- Usvajajući standarde razvijenih gospodarstava postajemo konkurentniji. Što to prije uradimo, prije ćemo izaći iz tranzicijskog čistilišta. Drugo su pak praktične posljedice. Kad imate iskazano intelektualno vlasništvo, podižete vrijednost transakcije. Počevši od banalnog, da je u brošurama ili katalozima označen ‘copyright‘. Koliko hrvatskih kompanija stavlja ‘c’ u krugu kod fotografije, ime kompanije i godinu u svojim katalozima? A da ne kažem da tamo treba pisati i ‘TM’ (trade mark), i ‘R’ (registred) u krugu kod imena i da to treba biti zaštićeno. Često to govorim malim poduzetnicima jer moramo biti svjesni da je naše tržište EU, a ne samo Hrvatska. Jedan poduzetnik nedavno je pitao sebe i sve nas kad će napokon regija prestati biti u središtu našeg interesa. Lijepo je da to bude i regija, ali naš je interes tržište EU, tamo možemo ostvariti uspjeh, ali usvajajući njihove standarde.
• Što bi konkretno tvrtka time dobila?
- Dvije stvari: jačala bi kapitaliziranost poduzeća, a druga je mogućnost uzimanja kredita. Zaba i PBZ imaju odjele za procjenu vrijednosti nematerijalne imovine. Možda još ne rade, ali čekaju da i kod nas to dođe. Dakle, bit će lakše dobiti kredit zalažući nematerijalnu imovinu.