Djeca i mladi najveći su gubitnici u europskoj gospodarskoj i dužničkoj krizi. U EU-u 26 milijuna djece i mladih prijeti siromaštvo i društvena izopćenost. To je 27,9 posto svih koji su mlađi od 18 godina. Lošu perspektivu budućnosti ima i 5,4 milijuna mladih ljudi koji nisu u radnom odnosu niti se obrazuju.
U Europi se jaz u društvenoj pravdi nalazi posebno između sjevera i juga te između mladih i starih. To je rezultat indeksa društvene pravde pomoću kojeg Bertelsmann Stiftung svake godine istražuje kako se razvija društvena pravda u 28 država članica EU-a. U tom indeksu Hrvatska zauzima 22. mjesto
5,4 milijuna mladih nije u radnom odnosu niti se obrazuje
Samo u Španjolskoj, Grčkoj, Italiji i Portugalu broj djece i mladih kojima prijeti siromaštvo ili društvena izopćenost od 2007. godine porastao je za 1,2 milijuna, sa 6,4 na 7,6 milijuna. Oni žive u kućanstvima s manje od 60 posto srednjeg dohotka, pate od teške materijalne neimaštine ili odrastaju u kućanstvima u kojima gotovo da i nema zaposlenih.
Čak i u dobnoj skupini od 20. do 24. godine mnogi se građani EU-a nalaze u neizvjesnoj situaciji. Među njima 5,4 milijuna ljudi (17,8 posto) nije u radnom odnosu niti se obrazuje. U 25 zemalja članica EU-a njihov se broj od 2008. djelomično značajno povećao, a tijekom proteklih godina samo se u Njemačkoj i Švedskoj popravila perspektiva za tu dobnu skupinu. Najnegativniji razvoj zabilježile su južnoeuropske zemlje: u Španjolskoj se udio ljudi u dobi između 20 i 24 godine koji nisu u radnom odnosu i ne obrazuju povećao s 16,6 posto na 24,8 posto, a u Italiji s 21,6 posto na čak 32 posto.
Povećava se jaz među generacijama
Dugoročno promatrano raste i međugeneracijski jaz diljem Europe. Dok je udio djece kojima prijeti siromaštvo i društvena izopćenost u prosjeku EU-a od 2007. porastao s 26,4 posto na 27,9 posto, odgovarajući udio skupine stanovništva u dobi od 65 godina i više smanjio se s 24,4 posto na 17,8 posto. Glavni razlog: tijekom krize, mirovine i mirovinske otpremnine starijih ljudi nisu se toliko smanjile koliko i prihod mlađeg stanovništva.
Pomoću tri razvojna trenda diljem Europe pojačava se i suprotni razvoj između mladih i starih: rastuća zaduženost javnih kućanstava opterećuje prije svega mlađe generacije; buduća ulaganja u obrazovanje ili istraživanje i razvoj su u stagnaciji i društva koja stare povećavaju pritisak na mogućnost financiranja sustava socijalne sigurnosti. Dug zemalja EU-a se, u usporedbi s njihovim gospodarskim ostvarenjem u prosjeku od 63 posto u 2008. godini, povećao na 88 posto.
Aart De Geus, glavni izvršni direktor tvrtke Bertelsmann Stiftung, upozorio je na dodatne posljedice: „Ne možemo si dopustiti ni u društvenom ni u gospodarskom pogledu da izgubimo generaciju u Europi. EU i njezine zemlje članice moraju poduzeti posebne napore kako bi trajno popravile prilike mladih ljudi.” Pritom je podsjetio na već postojeću garanciju i inicijativu EU-a za zapošljavanje mladih ljudi. Te bi se smislene inicijative morale dosljedno provoditi u zemljama članicama, a za njih bi se trebala osigurati potrebna financijska sredstva. Iako se u mnogim zemljama EU-a ponovno mogu vidjeti mali pomaci u razvoju na tržištu rada, o sveobuhvatnoj se promjeni trenda u području društvene pravde nakon godina opadanja razvoja ipak još ne može govoriti.
Hrvatska s ogromnim problemima na tržištu rada
Smještena na 22. mjestu, Hrvatska i dalje postiže samo krajnji plasman u ukupnom indeksu društvene pravde – usprkos malom poboljšanju u odnosu na prethodnu godinu. Posebni problemi su na tržištu rada. Godine 2014. samo je 54,6 posto radno sposobnih Hrvata bilo u radnom odnosu – druga najlošija stopa u EU-u. Čak se i stopa dugoročno nezaposlenih od 5,3 posto u 2008. gotovo udvostručila na 10,1 posto.
Društvena situacija djece i mladih u Hrvatskoj je neizvjesna (16. mjesto). Zemlja ima jednu od najnižih stopa odustajanja od školovanja u EU-u (2,7 posto u 2014.). Ipak, postoji veliki nerazmjer između kvalifikacija stečenih u obrazovnom sustavu i onih koje se traže na tržištu rada. Stoga je gotovo svaki drugi Hrvat (45,5 posto) u dobi između 15 i 24 godine u 2014. bio nezaposlen. Jednako tako se udio ljudi u dobi između 20 i 24 godine koji nisu zaposleni niti se obrazuju gotovo udvostručio s 13,7 posto u 2008. na 26,1 posto u 2014. Strategija za obrazovanje, znanost i tehnologiju koja je usvojena 2014. izgleda kao prvi pristup reformi koja mnogo obećava.