Nikada nije bilo ni osnove za ostvarenje ideje o dogovoru između OPEC-a i nečlanica tog saveza o zaustavljanju ili čak smanjivanu proizvodnje nafte s trenutne razine, komentira Ole Hansen, rukovoditelj strategije za robna tržišta, nakon što je definitivno potvrđeno da je otkazan sastanak predviđen za nekoliko dana. Oporavak cijene sirove nafte s iznimno niskih razina s početka veljače bilo je okruženje u kojem su takve špekulacije cijelo vrijeme bile na rubu rasprava. No, nakon što je potvrđeno da do sastanka s tom temom neće doći, svima je odjednom jasno da takva ideja nikada nije imala priliku za uspjeh.
- Glasine o zaustavljanju proizvodnje na trenutne razine pomogla je u promjeni stava na tržištu, no ta priča nikada nije bila glavni pokretač za oporavak cijene koji pratimo posljednjih tjedana – kaže Hansen i pojašnjava da se očekuje povećavanje proizvodnje u Iranu i bit će posebno važno ako Iran uspije povećati proizvodnju brže no što itko očekuje. Teheran, dodaje, prodaje sirovu naftu na već prezasićeno tržište i svaki njihov prodani barel znači da je netko drugi uskraćen za taj iznos.
U ukupnim iznosima na globalnom tržištu povećana proizvodnja iz Irana može zapravo zamijeniti smanjenje iz SAD-a i uistinu ne očekujem usuglašeno rezanje proizvodnje iz članica OPEC saveza jer će se vrlo brzo sva pažnja usmjeriti na barele koji nedostaju na tržištu i tko će biti ta zemlja koja će ih isporučiti, siguran je Hansen.
- Tržišta sirove nafte ostala su bez te takozvane verbalne intervencije koja je zaokupljala pažnju pojedinaca no pravi pokretač za sirovu naftu i dalje ostaje prezasićenost tržišta i spuštanje na zemlju zbog oporavka koji je možda doveo do prenapuhanog stanja – zaključuje Hansen.
Proizvodnja u Iranu je usred velikog i ambicioznog povratka na globalnu arenu, nakon ukidanja ekonomskih sankcija radi nuklearnog programa i, prema izjavama iranskih dužnosnika, tvrtke iz SAD-a dobrodošle su na iranska naftna polja.
U veljači je Iran povećao svoju proizvodnju za 187 tisuća barela na dan, na ukupno 3,13 milijuna barela na dan, a planiraju doći do četiri milijuna barela na dan što je najviša razina od 2008. godine. U nekim od najnovijih izvještaja spominje se da je Iran spreman na dogovor o ‘zaključavanju‘ proizvodnje samo kada oni dosegnu svoj cilj u dnevnoj proizvodnji. Iz pozicije Irana sasvim je logično da više od 30 milijuna dolara mogućeg dnevnog prihoda prema sadašnjim cijenama, nije nešto što mogu samo tako odbaciti, kada se pogleda protuvrijednost za razliku od 800 tisuća barela od današnje dnevne globalne proizvodnje i ciljeva Irena.