I najbolje kompanije u kamionskom prijevozu na rubu profitabilnosti

Da bi poduzetnik bio uspješan, mora imati pozitivno stajalište i razmišljanje. Mora imati viziju i, najvažnije – hrabrosti. I ne smije se bojati pogrešaka. Pogotovo je to bitno u današnje vrijeme koje nam donosi geopolitičke nestabilnosti, ratove, nekonzistentne politike, sve veće birokratske zapreke te još mnogo manjih, ali ne nebitnih, negativnih čimbenika. Međutim, poduzetnička inteligencija i agilnost uvijek su spremne odgovoriti na zapreke. Osim toga, mnogo je pozitivnih čimbenika, zato je bitno fokusirati se na takve i nastojati što više izvući iz njih. Pod time mislim na korištenje novih tehnologija i digitalizacije u poslovanju te upotrebu umjetne inteligencije. Takvi alati omogućuju brzu optimizaciju poslovanja i podizanje produktivnosti, koja je u Hrvatskoj i dalje na niskim razinama.

Čin ulaska u poduzetničke vode podrazumijeva određen odnos između rizika i očekivane dobiti. Uspješna poduzeća vode poduzetnici čija ambicija i agilnost ne prestaju, nego rezultiraju inovacijama i investicijama. Digitalizacija je donijela pristup inovacijama i informacijama na globalnoj razini. Stoga je zadatak poduzetnika ugraditi tehnologije i poslovne prilike u svoju poslovnu viziju.

Nadodao bih još jedan trend kojem svjedočimo, a to je povezivanje IT sustava između različitih poslovnih sustava, npr. naručitelja usluge i prijevoznika/logističara. Tu vidimo priliku za daljnji razvoj i integraciju vlastitih prijevozničkih i logističkih sredstava u sustav svojih kupaca. Primjerice, inženjer će pri dizajniranju sustava imati uvid u transportne kapacitete prijevoznika te će omogućiti tehničku podršku u projektnoj fazi proizvodnje. U Liburnia grupi upravo radimo na uvođenju novoga softverskog rješenja koje se koristi umjetnom inteligencijom i kojim bismo trebali podignuti komunikaciju među kompanijama unutar svoje grupe na mnogo višu razinu, kao i digitalnu komunikaciju s klijentima.

Pad kupnje novih kamiona

Iz naše perspektive 2025. godina bila je mješovita. Najproblematičnija je kamionska aktivnost te smatram da će uskoro biti potrebna i ozbiljna intervencija kako bi se regulirala ta djelatnost. Jednostavno, poduzeća posluju na rubu profitabilnosti bez obzira na konstantnu zaposlenost i vrlo visoku utilizaciju flote. Neto profitne marže uspješnih kompanija od jedan su do jedan i pol posto, a u isto su vrijeme zahtjevi klijenata sve veći. Riječ je o aktivnosti u kojoj su potrebne stalne kapitalne investicije, a one su u današnjim prilikama neisplative. Zbog toga i opada kupnja novih vozila i prikolica u RH u odnosu na prijašnje godine. Konstantan je pritisak na plaće, a manjak vozača omogućuje da se poduzeća ucjenjuju. Još su česte i isplate dijela plaća u gotovini, a osim toga neki prijevoznici pribjegavaju vožnjama bez dozvola kako bi uštedjeli.

Što se tiče pomorskog prijevoza, 2026. donosi nam plaćanje naknada EU ETS-a u cijelosti, odnosno sto posto. Pri uvođenju 2024. naknade su bile 40-postotne, a 2025. povećale su se na 70 posto. Procjenjuje se da je 2024. plaćeno između 900 milijuna i 1,6 milijardi eura, a procjena za 2025. jest oko dvije i pol milijarde eura. Brodari troškove EU ETS-a prenose na svoje klijente, a to su europski uvoznici i izvoznici. Podsjećam da se EU ETS naplaćuje samo u Europskoj uniji, odnosno da ostatak svijeta nema sličan sustav. Konkurentnost EU-a vrlo je niska, a dojam je da je takve i slične naknade samo još više smanjuju.

Zašto smo morali ulagati u ESG?

Kad sam spomenuo nekonzistetne politike, dijelom sam mislio i na stalne promjene regulative povezane s ESG-om. Prije nekoliko tjedana Europski parlament izglasao je prijedlog 'Omnibusa' kojim se broj obveznika izvještavanja smanjuje za 92 posto u odnosu na prijedlog Europske komisije. Svjesni smo da je regulativu ESG-a teško provoditi u situaciji u kojoj Europa smanjuje svoju konkurentnost u odnosu na ostatak svijeta, međutim problem nije u smanjenju te regulative, nego u tome da su poduzetnici prošlih godina bili pritisnuti ulagati znatna sredstva i resurse kako bi zadovoljili kriterije, očito uzalud. To je samo primjer koji pokazuje kako birokracija smanjuje konkurentnost.

Ove godine ponovno sam se uvjerio u pozitivnu perspektivu naših izvoznika s kojima surađujem. Osim što su iznimno agilni, proizvodi i usluge iz njihovih portfelja aktualni su na tržištu. Naš je zadatak kao logističara pratiti klijente i geopolitička zbivanja te ih žurno informirati o tome. Posljednjih godina često se moramo koristiti alternativnim rutama kako bismo dostavili teret na odredište. Velik je problem za sve mediteranske luke, a pogotovo za luke u Jadranu, izbjegavanje prolaska kroz Sueski kanal zbog napada Huta. Većina brodara još ne razmišlja o plovidbi kroz Suez. Posljednji napad dogodio se potkraj rujna, i to na brodara koji je često u Jadranu i prevozi naše terete. Atlantske luke dobile su na volumenu, a ulazak u Mediteran ​ dodatno se naplaćuje, zbog čega su vozarine skuplje. Ipak, i tu se uvijek nađe rješenje koje na kraju zadovolji klijentove potrebe i njegov proračun, ali pritom je važno otvoreno govoriti o rizicima i pripremati prijevoze više mjeseci unaprijed.

Ništa bez scenarija 'što ako'

Danas poduzetnik u logistici mora zaboraviti na oscilacije kojima smo svjedočili u proteklim godinama (pandemija, globalni trgovinski poremećaji, ratovi itd.) i razviti sustav održivosti koji će rezultirati fleksibilnim poslovanjem, disperzijom rizika i alternativnim transportnim djelatnostima. Svi dugoročni planovi moraju proći test fleksibilnosti i svaki poduzetnik u fazi planiranja svojih investicija mora uključiti scenarij 'što ako'. Nažalost, samo prije prije šest godina bilo je nezamislivo da ćemo u tako kratkom roku svjedočiti globalnim poremećajima poput pandemija, ratova, kako konvencionalnih tako i carinskih.

Poruka na kraju bila bi da svi zajedno moramo biti agilni, dinamični, da komunikacija mora biti otvorena, a rizici jasni, te, ono što uvijek naglašavam: da je hrvatsko tržište i dalje vrlo maleno i da ga možemo povećati samo zajedničkim radom i korištenjem vlastitih resursa.